Došao je i taj dan. Iza nas je 50 utakmica i 114 postignutih pogodaka što je pratilo više od 2,6 milijuna ljudi na tribinama, a danas ćemo konačno saznati tko će odnijeti naslov europskog prvaka u 17. izdanju Europskog nogometnog prvenstva. Od 21 sat se na Olimpijskom stadionu u Berlinu sastaju Španjolska i Engleska, prijenos možete gledati na HRT-u 2. Španjolska može doći do svojeg četvrtog naslova europskog prvaka i tako se odvojiti na čelu kao najuspješnija reprezentacija u povijesti ovog natjecanja, dok s druge strane Engleska u svojem drugom uzastopnom finalu lovi svoje prvo europsko zlato u povijesti. Baš na spomen tih uzastopnih finala Engleza može se povući jedna zanimljiva paralela. Recentni Euro, odigran 2021., pružio nam je sličan narativ.
GALERIJA Modrić sa suprugom gledao polufinale u Wimbledonu
I tada je Engleska uoči samog turnira bila najveći favorit po čistoj kvaliteti na papiru, no Italija je bila ta koja je tijekom samog turnira pokazala najviše i stekla status favorita na temelju onoga što je prikazala. Kao i s Italijom prije tri godine, ista je priča sa Španjolcima ovog ljeta; poprilično je usuglašeno mišljenje nogometne javnosti da su upravo oni pokazali najviše od svih nacija, a to podupiru i podaci. Naime, Španjolska je po protivnicima imala znatno teži put do finala nego Engleska, igrajući protiv Francuske, Njemačke, Italije i Hrvatske, a do utakmice za zlato su došli s impresivnom gol-razlikom od 13:3. Englezi su od nominalno jačih reprezentacija igrali jedino protiv Nizozemske u polufinalu, a do finala su ipak došli znatno neuvjerljivije, s ukupnom gol-razlikom 8:4.
Taj trnovit put Engleza, iako će rijetki to priznati, neodoljivo podsjeća na put Hrvatske do finala Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018., budući da je riječ o jedina dva slučaja u povijesti velikih natjecanja gdje je momčad došla do finala, a da je u sva tri prethodna stadija nokaut faze prva primala gol; vatreni protiv Danske, Rusije i Engleske, a Englezi ove godine protiv Slovačke, Švicarske i Nizozemske.
VEZANI ČLANCI:
Unatoč svim razlikama Španjolske i Engleske na putu do finala, u ovoj priči postoji i jedna velika sličnost, a to su izbornici Luis de la Fuente i Gareth Southgate. Španjolska i Engleska su zapravo jedine reprezentacije na ovom turniru čiji se izbornici nisu razvijali kroz klupske trenerske karijere, već putem vođenja mlađih kategorija reprezentacije, a zasad taj sistem i jednima i drugima funkcionira. Southgate je Englesku doveo do tri polufinala na zadnja četiri velika natjecanja, a prije njega Englezi su bili bez polufinala čak 22 godine, dok De la Fuente ima priliku postati prvi izbornik u povijesti nogometa koji je osvajao velike turnire s U-19, U-21 i seniorskom selekcijom jedne države.
