Šta misle ti crkvenjaci, da će narod sada krenuti na mise, a znaš ti
koliko će ljudi sada izgubiti posao, ljutito mi govori poznanik,
otpuhuje jer mu nikako ne sjeda zabrana rada nedjeljom. Ekstreman je
primjer, ide mi pomalo na živce da toliko pojednostavljuje problem i
pokušavam mu objasniti da prestanak rada nedjeljom ima i svojih dobrih
strana.
- Pusti sad crkvu, čovječe, pa jesi li ti uopće uočio na što se mnogim
ljudima svodila nedjelja, na besciljno lutanje šoping centrima, tim
novim bogomoljama, kontriram mu. Vozim se, poslije iz obližnjeg gradića
u koji sam se nedavno preselio iz rodnog Zagreba i prolazim u nedjelju
uz zagrebačke mega šoping centre. Sva mjesta na parkiralištima prepuna,
ne može više ni “smart” nigdje stati. - E, gotovo je, ovo im je
posljednja nedjelja, mrmljam zlurado u sebi. Od Nove nema više
šopingiranja nedjeljom. Ukinuto.
Kažu da se ovisništva možeš učinkovito riješiti jedino - brzim i
potpunim prekidom. “Skidanje” manje problematičnim, zamjenskim
opijatima, tek je prikrivanje i odgađanje neminovnog. U hrvatskoj Vladi
ima nekoliko stručnjaka kojima je ova jednostavna jednadžba za skidanje
s ovisništva jasna. Pa, probleme rješavaju hitro. Rezom.
Kada su vabili krupne trgovce da otvaraju sve veće šoping centre, nisu
im uvjetovali da nedjelja bude različit trgovinski dan od ostalih.
Opijenost puka blještavilom šoping centara tražila je da se novim
oltarima pohodi svakodnevno. Posebice nedjeljom. I puk je to, pobožno
činio, ugrabio pruženu priliku. Premda možeš kupovati i trošiti, ili
samo gledati i frustrirati se, svakog radnog dana, nedjeljom je odlazak
u šoping ‘molove’ postao - društvena obveza. Ženu i djecu, djevojku,
svejedno, pod ruku i odlazak na rub grada.
Dogovoriš prije toga s društvom, poznanikom mjesto susreta i nedjelja
je ispunjena. Muški sjede u kafićima, piju i pričaju, žene mogu baciti
pogled na izloge, a djeca, spojena, prebačena u nadzirane igraonice.
Savršenstvo novog konzumerizma. Svaki član obitelji radi, za sebe ono
što mu je najdraže. Zajedno su, a opet nisu. Otuđeni u različitim
smjerovima.
A, nemaš osjećaj da si otuđen. Pa, izašli smo zajedno, zar ne? Sada nam
je ukinuta ta šoping nedjelja, tako grubo, naglo, da će mnogi biti
potpuno nespremni kada dođe iduća. Kuda će sa sobom, s obitelji, s
prijateljima? Gdje sada otići. Što raditi? Neki će, potpuno zbunjeni i
depresivni ostati kod kuće. Pokušati s televizijom.
No, brzo će uvidjeti da je to slab nadomjestak za nedjeljni šoping
opijat. Prvih nekoliko nedjelja bit će najteže, no kriza će minuti. Ne
bez posljedica, uz velik stres, krizu i muke, no proći će. “Očišćeni”
puk postat će spreman za nedjelju, onakvu kakva je nakada bila. Koja je
bila znatno jednostavnija no sada. Jednostavno, nedjelja je bila dan za
odmor. Točnije, da budemo globalniji, takvim je određen jedan dan u
tjednu.
Smisao je bio da se jedan dan tjedno svak posveti sebi, očisti,
‘restarta’ mozak, duh i/ili tijelo. Ili da to učini zajedno s
bližnjima. Tog su se običaja držale generacije, i naše, sve dok nova
religija nije izgradila svoje nove bogomolje, mjesta trošenja i ljudi i
novca. Nova religija, štovanje koje je dovelo do ove krize koje se sada
svi plaše. I opet rade grešku jer - panika izvire zbog bojazni da će se
kupovati i posjedovati manje materijalnih stvari.
Pa, što onda? Od čega mi radimo paniku - od činjenice da jedan, jedini
dan u tjednu nećemo moći lizati oltare trgovina!? A mene, naprotiv
hvata panika jer sam shvatio da smo u proteklim godinama izgubili uludo
toliko nedjelja. A mogle su biti toliko ljepše, sadržajnije.
Mogli smo obići toliko zanimljivih mjesta, poznatih, rođaka, otići u
prirodu ili, jednostavno sami sa sobom ‘servisirati’ se za radni
tjedan. Svoju tetu i sestričnu nisam vidio godinu, dvije, strašno.
Zlata i Renata, vidimo se. U nedjelju, naravno.
NEDIPLOMATSKI