Ovamo bi trebalo poslati svakog trogirskog gosta, ali on je već sam dolutao na ovo kultno mjesto nedaleko od ulaza u povijesnu jezgru grada.
Sa svojim slasnim sezonskim voćem i povrćem, suhim smokvama i krvavocrvenim šipkom, stotinama ukrasnih boca s maslinovim uljem poredanim u pravilnim nizovima, trogirska tržnica iliti pazar, kako je ovdje nazivaju, zaustavlja dah.
Na prvi pogled jasno je da se upravo na ovom mjestu čuvaju najskrivenije trogirske tajne, brižno čuvane tijekom povijesti tržnice duge čak 200 godina. Čim kroči na tržnicu, svaki turist najprije vadi fotoaparat, a tek sutradan stiže napuniti košaru. Postoji i internetska stranica na kojoj oduševljeni gosti grada ostavljaju svoje fotografije tržnice i komentare – otkriva Zdravko Pavković, vlasnik obrta Nadalina, jedan od prodavača s deset godina dugim stažem.
Potom predstavlja osobnu kartu tržnice: otvorena je od sedam ujutro do 23 sata navečer, što je iznova čini jedinstvenom na Jadranu. To su dobre dvije smjene, pa naš sugovornik, nakon što završi s redovnim poslom u TLM–u, juri na štand zamijeniti premorenu suprugu Nadu.
– Gosti našega grada vole tržnicu jer ima dušu, uistinu je nešto posebno. Nekad je toliko kupaca da molimo Boga za kišu – smješka se, pa otkriva da najviše proda ukrasnih boca s maslinovim uljem čija je cijena 60 kuna. Za turiste, domaće je ulje i suvenir i začin i lijek. Sjajno idu i suhe smokve i još jedan poznati plod iz ovog kraja, a to je šipak koji ovdje zovu mogranj. I na susjednim štandovima nudi se zdravo i organski uzgojeno voće i povrće iz vrtova oko Trogira, Segeta i Prapatnice, prava simfonija boja i mirisa.
Uz svježe voće i povrće, kao alva ide i med, domaći džemovi i marmelade, likeri, atraktivne boce rakije s različitim travama i aromama. Za našeg posjeta tržnici, turisti su se smjenjivali kao na traci. Cijele obitelji napajaju sva osjetila, vade novčanike, pomalo se cjenkaju, ali većinom poštuju formirane cijene koje su dostupne svakom džepu. Punih košara najčešće pretrče cestu pa svrate i do ribarnice, naslonjene na tržnicu, u nabavku ribe, školjaka i svih vrsta plodova mora. Kad je večera definirana, ponovno se vraćaju na tržnicu po bocu autohtona vina, a nudi se bijeli pošip, crni babić, postup, faros i mnoga druga.
I usput snime još pokoju fotografiju pazara, jednu jutarnju i jednu večernju za obiteljski album s ljetovanja u Trogiru. Pa neka se nađe.
>>Kozmopolitski duh osjeća se na svakom koraku u gradu
>>Komadić zemaljskog raja u kojem nema boli
>>Split više nije samo luka nego mjesto za odmor
