Čeh u starom crvenom BMW–u, bez majice, učio je hrvatski. Čekali smo trajekt na zvizdanu u istarskoj Brestovi, a on se raspitivao. Malo češki, malo engleski.
– Bok. Dobar den. Piva. Coffee... – borio se Darius (25) s osnovama. Pa smo ispravljali.
Pivu je znao.
Vremena je bilo, na suncu, u koloni, nekoliko stotina metara iznad mora.
– Na Lošinj ili na Cres? – pitam ih.
– Na Kres – ponosno kaže i grli djevojku.
– Cres se kaže – ispravljam ga i šalim se:
– Prvih pet riječi je besplatno, dalje se plaća.
– Iz Praga smo, lani smo bili u Italiji, ali vidim već iz auta da je more tu puno ljepše. Išli bismo i južnije, ali već sad sam vozio 900 kilometara, spavao na cesti dva sata. Plaćamo privatnu sobu 35 eura jer hotel nam je preskup... – govore Česi.
– Probajte obavezno cresku janjetinu, preporučujem im.
“Opalili” smo selfie na 38 Celzijevih stupnjeva, razmijenili brojeve.
Sjedam na creskoj rivi za stolom sa slavonskim slikarom Srečkom Perkovićem, odnedavno je i on ovdje “domaći”.
– Kupio sam kuću staru 900 godina – kaže Perković pa dodaje:
– Nije bila vrtoglava cijena, ali još sam morao ulagati, pogotovo u krov. Mogao bih ovdje preseliti svoj atelijer.
– Uh, to je dobro pronašao, jer se nekretnine ovdje rijetko prodaju. A cijene su otišle u nebo, više od 2000 eura za kvadrat – hvali Srečka domaće društvo.
Na otočki život brzo se slikar iz Našica priviknuo.
– Sve što je turistu ovdje potrebno je mornarska majica, slamnati šešir i bicikl poni. Bio sam tu na Cresu, kao student, došao sam upoznati legendarnog slikara Matu Solisa, danas mu je 81 godina, a poznat je po tome što je rekao: “Rodio sam se slučajno...” Svi smo, zar ne? – kaže slikar.
U điru po gradu susrećem mladi par Marina i Danijelu pokraj atrakcije za fotografiranje, prozora s natpisom “No stress on Cres”. Spremno poziraju, ljube se na prozoru. Eto, ljubav je na Cresu.
>>Valun je dragulj otoka, ribarsko mjesto u kojem je zimi 60 ljudi
