Mislav Kolakušić od petka, kad je održana sjednica Državnog sudbenog vijeća, u povodu njegova osobnog zahtjeva, nakon što je javno najavio da podnosi ostavku, razriješen je dužnosti suca Trgovačkog suda u Zagrebu. Mnogi su u njegovoj ostavci iščitali njegov “pokeraški” potez, s obzirom na to da je sudačka funkcija jedna od najsigurnijih u državi, premda ne spada, osobito ne na prvostupanjskim sudovima u red bolje plaćenih.
Obračun sa Slavkom Linićem
Dio javnosti očigledno je cijenio to kao rizičan, ali stoga i kao iskren i pošten potez suca, koji je dizao glas i protiv sudstva i protiv vlasti. Premda je Kolakušić i prije svojim postupcima dao naslutiti manje ili više otvoreno kako bi mogao otići iz sudstva. Sve svoje unutarnje obračune kapitalizirao je u kampanji za izbore za Europski parlament, nastavljajući sukobe s predsjednikom svoga suda Ninom Radićem, protiv kojeg je njegova udruga Antikorupcija podnijela kaznenu prijavu, ali i dramatizirajući sukob s Državnim izbornim povjerenstvom, tražeći razrješenje predsjednika DIP-a Đure Sesse. Prigovarali su mu, ponajviše iz reda sudaca, kako to baš i nije ponašanje u skladu s normama koje obvezuju suce, ali mu je DIP dao za pravo da je s njegovom kandidaturom sve u redu.
Pogledajte našu izbornu emisiju:
Suci su ga optuživali za senzacionalizam i da na neistinama temelji objede na njihov račun, ali što god su tvrdili, demantirali, pokretali procedure, i sa zakašnjenjem priopćavali kako kao sudac baš i ne izvršava svoje sudačke obveze, predstavljalo je puhanje u rogove Kolakušićeve političke kampanje. Sudačko vijeće njegova suda zaključilo je i da njegovi učestali nastupi u javnosti “nemaju obilježja stručnih javnih istupa, već su obilježeni senzacionalističkim i populističkim izjavama”. Ali, sudstvo, percipirano u nas najlošije od svih zemalja EU, očigledno izaziva politički bunt kod dijela javnosti, te je gurnulo Kolakušića na političku scenu kao što su svojedobno ovrhe dovele Živi zid u Hrvatski sabor.
Kolakušić je kontinuiranim kritiziranjem sudstva kao insajder stekao povjerenje svojih birača. U kampanji je bio konkretan, posve drugačiji od svih. Ima u njemu nešto od anarhičnosti Živog zida, ali s daleko jačim i većim retoričkim pokrićem, kao i nešto od drskosti Donalda Trumpa u obračunu s dijelom medija i težište kampanje mu je bilo na društvenim mrežama i portalima. Oslanjao se uglavnom na e-plakate s kratkim i efektnim porukama protiv korupcije, kriminala, sudstva... dopunjavajući i podsjećajući na svoj već prijašnjih godina stečeni javni imidž “prgavog suca”. Već od svog prvog istupa, 2003. godine, pokazao se kao osoba koja ne priznaje nikakve autoritete, kad je isprovocirao furiozan istup tada moćnog ministra financija Slavka Linića. U Večernjem listu tada smo objavili prvi veliki intervju s Kolakušićem. Tada smo ga prozvali “državnim neprijateljem broj 1”, jer ga je Linić optužio da je, podnoseći zahtjev za ocjenu ustavnosti njegova projekta predstečajnih nagodbi, ugrozio cijeli sustav te optužio Hrvatski sabor i izvršnu vlast za spregu s kriminalom. Linić ga je prozvao kao “svetu kravu” i na do tada nezapamćen način obrušio se na jednoga suca, prilično podižući ton. S tim Linićevim istupom zapravo je počela politička kampanja Mislava Kolakušića.
Sudbina u rukama građana
Sessa, koji je tada bio predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, tada je u priopćenju koje su potpisali on i predsjednica ogranka Trgovačkog suda u Zagrebu Vesna Sremac Šoštar, priopćili: “Nedopustivo je i necivilizirano te posve suprotno svakom kanonu funkcioniranja demokratskog društva da se ministar s pozicije moći, bez zadrške, obruši na suca koji je autonomno donio određenu odluku u konkretnom predmetu koji mu je dodijeljen u rad”. Kolakušić je, tražeći sada razrješenje Sesse s čela DIP-a, tumačio kako u protivnom nećemo imati legalne izbore te je najavio kako će stoga “krenuti prema Europskom sudu za ljudska prava”.
S istom oštrinom Kolakušić se kasnije obrušavao na Ovršni zakon, lex Agrokor, pretvorbu i privatizaciju... optužujući vladajuće, kako prije SDP-ovu vlast, tako u novije vrijeme HDZ-ovu, da kreiraju zakone u korist uskog kruga ljudi. Čin podnošenja ostavke na dužnost suca na samom kraju kampanje, Kolakušić je izveo za političke anale. Podsjetio je da je 20 godina bio u pravosuđu te da je pokušao sve učiniti da zaštiti imovinu građana RH, podnosio kaznene prijave USKOK-u “gdje i malo dijete vidi da se radi o kaznenom djelu”, ali to nije rezultiralo ničim. Nadao se da će se građani osvijestiti, ali ni to se nije dogodilo.
– Jedini način je da dođe do promjene vlasti. Da bi došlo do promjene vlasti, morate se kandidirati. Moja politička karijera će i započeti kad me građani izaberu u Europski parlament – za N1 rekao je Kolakušić, dometnuvši kako je sudačka fotelja jedna od najboljih, ali “ja je se spremno odričem i dajem svoju sudbinu u ruke hrvatskih građana”. Biračima je zapravo rekao, pomozite vi meni, pa ću ja pomoći vama, najavljujući da se njegov projekt nastavlja s predsjedničkim i parlamentarnim izborima. I, opet je riskirao, najavivši kako se ni politikom više neće baviti ako ne dobije podršku građana.
Mislav Kolakusic je pobjedio partijsku masineriju komunista SDP-HDZ koji sa sacicom od 300.000 glasova vec 30 godina vlada Hrvatskom -zahvaljujuci iskljucivo tome sto 2 milijuna glasaca ne shvaca demokraciju i, time dozvoljava da 300.000 politickih uhljeba vlada