Tomislav Krasnec, dopisnik Večernjeg lista iz Bruxellesa gostovao je u emisiji Večernji TV-a gdje je u razgovoru s Petrom Balijom povodom godinu dana rata u Ukrajini govorio o tome kako i koliko su države Europske unije zapravo pomagale Ukrajini te na koji način planiraju asistirati u eventualnoj ukrajinskoj protuofenzivi koja bi se mogla dogoditi na proljeće.
Koliko je Europa podijeljena po pitanju slanja vojne pomoći Ukrajini? Tko su najveći zagovornici slanja te pomoći?
Analizom na nekoj mikrorazini iz tjedna u tjedan doista postoje neke podjele oko toga koliko vojne pomoći treba slati, ali generalno u ovih godinu dana vidjeli smo sliku da je Europa doista ujedinjena. Rekao bi čak i fascinantno ujedinjena jer prije rata nije bilo očekivano da će biti toliko spremna pomagati i vojno putem slanja oružja i kroz uvođenje sankcija Rusiji i kroz financiranje ukrajinskog proračuna. Kada gledamo široku sliku Europa je dosta složna i ujedinjena i to jedinstvo je izdržalo godinu dana i izgleda za sada da će izdržati i drugu godinu.
Ali na ovoj tjednoj ili dnevnoj razini, vidjeli smo onu veliku podjelu hoće li Zapad, odnosno Njemačka poslati Ukrajincima tenkove. Njemačka se u početku nećkala pa je ipak pristala. Sljedeći iskorak koji Ukrajinci traže su borbeni zrakoplovi, što je zaista velik zalogaj. Sve ovo što se događa, ta vojna pomoć je bez presedana, nikad članice NATO-a i zapadne zemlje nisu pomagale zemlji u ratu toliko puno u naoružanju, ali i logistički i obavještajnim podacima. Doslovno Ukrajinci gađaju mete koje im pomaže identificirati tehnologija zapadnih partnera. To je sve velika količina vojne pomoći i u ovih godinu dana smo vidjeli da ta pomoć ide sve dalje i dalje.
Normalno da tu ima i onih koji se opiru, ali i onih koji su veliki zagovornici takve pomoći. Poljaci i baltičke države se fizički osjećaju ugroženo kada se ruska agresija širi prema njima i oni su najveći zagovornici toga da se Ukrajini pomogne koliko god je moguće. Tu je i Velika Britanija koja najotvorenije govori da se pomaže Ukrajini. Britanski političari javno govore kako je bolje da, ako imaju 100 borbenih zrakoplova, da su oni u Ukrajini jer se tamo brani Europa nego da su u hangarima ili da se s njima izvode trenažni letovi. To su zemlje koje najviše guraju Ukrajince, dok su među suzdržanijima Francuska, koja se nije isprsila u vojnoj pomoći (iako je pomagala) i Njemačka koju se uvijek nekako treba nagovarati da s tom pomoći krene.
Priča li se štogod iza kuloara, ima li nekih stavova, razmišljanja ili priča koje još nismo čuli?
Sigurno oni razgovori među premijerima kad se oni nasamo susretnu, to dugo ostane tajno i sadržaji tih razgovora eventualno izađu van nakon 20 ili 30 godina kada se kopa po nekih arhivama. Iako, nekih iznenađujuće novih glasina nema. Očekuje se kako će Rusi pokrenuti novu ofenzivu koja će biti većih razmjera. Računa se da ako Rusi nisu ostvarili ciljeve svoje agresije, a nisu niti odustali od njih, jer nigdje u ruskom ponašanju ne vidimo to da su rekli kako će se zadovoljiti s dvije osvojene oblasti, da će pokrenuti veliku akciju, možda čak i napad na Kijev, premda je to jako težak zadatak za svaku vojsku, a pogotovo za rusku koja se jako osramotila u ovih godinu dana ratovanja u smislu sposobnosti ratovanja.
S druge strane onda u Bruxellesu i NATO-u i pojedinačnim državama prevladava i dalje taj stav da Ukrajincima treba pomoći da tu novu ofenzivu odbiju i u nekoj novoj protuofenzivi ostvare vojne pobjede kao što smo vidjeli da su ostvarili kod Hersona. Jedino tako s promjenom stanja na bojištu se može doći do nekog trenutka u kojem je moguće mirovno rješenje.
Kako se Europska unija priprema za te ofenzive, odnosno ofenzivu i protuofenzivu koja se očekuje s jedne i druge strane? Kako će pomoći Ukrajini?
EU se priprema tako da jača ukrajinsku otpornost. Obećani su tenkovi, njih preko 300, kojima će naravno trebati neko vrijeme da dođu na bojište, tu je i sustav protuzračne obrane Patriot koji je SAD obećao Ukrajini. Naravno, za njihovo korištenje traje i obuka neko vrijeme. Za dobiti ekipu koja je obučena raditi na takvim modernim sustavima, a do jučer se, tako reći, služila samo kalašnjikovima, doista nije lagan proces, ali Zapad tu pomaže. Raketni sustavi HIMARS američke proizvodnje su potpuno promijenili tijek rata i omogućili Ukrajincima da oslobode Herson i udaraju po ruskim vojnim ciljevima s takvom preciznošću iz kojih svi oni koji promatraju moderno ratovanje uče lekcije.
Tako da i dalje je politika Zapada pomoći Ukrajini, a nikako sudjelovati u ratu kao zaraćena strana. To što Zapad šalje pomoć po međunarodnom pravu nikako ne znači da ta zemlja sudjeluje u ratu, premda se propaganda iz Moskve trudi uvjeriti da to što Nijemci šalju tenkove znači da ponovno jurišaju na Moskvu. To je potpuno suluda teza, em se u granicama Rusije ne vodi nikakav rat, em Ukrajinci uz pomoć zapadnog naoružanja brane svoju državu što imaju pravo prema povelji UN-a, em ta zemlja koja je poslala neki tenk ili obučila neku ukrajinsku posadu nije automatski uvučena u rat, ne sudjeluje ona u ratu.
Što je s vojnim avionima koje Zelenski toliko želi?
Na tom summitu na kojem je bio u Bruxellesu to nije izrekao u toj grupi svim premijerima, njima 27-orici, nego je više to ciljano kad bilateralno razgovara s premijerima Njemačke ili Poljske. Upravo Poljska je spremna prepustiti Ukrajini svoje borbene zrakoplove, ali za to treba dozvolu proizvođača tih zrakoplova, odnosno Amerike. Poanta je da svi saveznici, čak i oni koji izgaraju od želje da nešto daju, ne žele u tome solirati, jer je cilj da se održi to jedinstvo saveznika. Onog trenutka kad se odluči „dajemo nešto“ iza tog trebaju stajati svi. Zato je i njemački kancelar Olaf Scholz govorio da mu je trebalo vremena za neke stvari kao što je slanje njemačkih tenkova Leopard jer je htio dobiti i to da SAD sudjeluje u slanju svojih tenkova Abrams.
- Baš zbog te ruske propagande nije želio da se prema van percipira da to Njemačka radi sama nego da iza toga stoje svi saveznici. Tako da i Poljaci koji bi stvarno sutra poslali sve što treba ipak se trude da to čine u nekom dvokoraku s drugim saveznicima. Slanje borbenih zrakoplova je jako velik korak i da se oko te odluke slože ključni saveznici je potrebna jako velika zrelost i spremnost, mnogo veća nego za sve dosadašnje korake, pa čak i ove tenkove. Tako da je za sad sve čisto nagađanje, neki misle da će zapadni borbeni zrakoplovi biti isporučeni Ukrajini ali da za to treba vremena, dok drugi poput Bidena i Scholza smatraju da je to ipak prevelik zalogaj i da je preriskantno. Borba američkog i ruskog zrakoplova u zraku može dovesti do eskalacije rata koji bi time ušao u sasvim novu dinamiku. Od početka invazije je svima cilj da taj sukob ne preraste u Treći svjetski rat - zaključuje Krasnec.
Nije EU obećala nego je Amerika prisiljava da šalje oružje. Mi smo predali suverenost Bruxellesu koji je pod američkom diktaturom. Ovo je gore nego u Jugoslaviji jer tamo nas se pitalo a sada smo suvereni kao Togo i Benin