Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
''Hrabrost jača od bure'', ''Eksplodirala jahta-posada broda spasila petero stranih turista'', ''Ribar spasio brodolomce s pustog otoka'', bili su to dramatični naslovi iz brojeva Večernjaka objavljenih u ljeto 1975. godine. U tek nešto više od dva tjedna strani su se turisti na pučini našli u po život opasnim problemima, a domaće su posade i ribari s brodica, ali i stranci, imali prepune ruke posla oko spašavanja brodolomaca.
Prva se nesreća na moru, u kojoj je umalo stradalo petero ljudi, dogodila 23. srpnja, a krivac nije bila ni olujna bura, ni orkansko jugo, nego plinska boca. Tog je dana, na potezu od Maloga Lošinja prema Dubrovniku, nedaleko od otoka Drvenik Mali, eksplodirala, a potom se zapalila te nedugo nakon toga i potonula skupocjena, talijanska jahta „Defender“, vlasništvo Karla Bonvicinija iz Bolzana. Strane turiste, njih petero koji su se u trenutku nesreće zatekli na jahti, spasila je posada broda PN-16, tadašnje JRM. Prema riječima kapetana broda i tadašnjeg čelnog čovjeka šibenskog pomorskog graničnog prijelaza, Mile Rogovića, do nesreće, koja je mogla biti kobna, došlo je nakon što su Talijani na jahti upotrebljavali plinsku bocu za kuhanje, koja je iznenada eksplodirala.
Odmah potom na jahti je izbio požar, a kako bi se spasili iz buktinje, uspaničeni su turisti skočili u more. Srećom, imali su mali čamac te su u njemu ostali plutati na morskoj pučini. Ostali su bez osobnih stvari, dokumenata i bez novca, jer sve što su ponijeli na ljetovanje, izgorjelo je na jahti. Djelatnici pomorskog graničnog prijelaza pomogli su talijanskim turistima te su ih smjestili u hotel 'Krka', no kako nisu imali novca, garanciju hotelu za troškove njihova smještaja dao je tada djelatnik graničnog prijelaza, Nikola Knežević, napravivši tako lijepu, ljudsku gestu.
Možda je tog četvrtka o eksploziji na jahti čitao i ribar Šime Gruberić, ne sluteći da će se samo pet dana nakon dramatičnog spašavanja talijanskih turista s jahte i sam naći pred sličnim izazovom. U ponedjeljak ujutro, 28. srpnja, ribar iz Prvić Šepurine, s otoka Prvića, na pustom je otočiću Tijat, u šibenskom arhipelagu, uočio trojicu muškaraca. Bili su to njemački turisti koji su u nedjelju navečer doživjeli brodolom. Nakon što su sportskim čamcem udarili u stijenu, brodolomci su isplivali na pusti otočić, na kom su, bez odjeće, vode i hrane, proveli čitavu noć, sve dok ih drugi dan nije pronašao ribar Gruberić, koji ih je svojim čamcem prebacio na obalu. Skupocjeni sportski čamac s opremom i motorom odmah je potonuo te je njegov vlasnik, Herbert Haan, iz Münchena, o tome odmah obavijestio tadašnji Odsjek za sigurnost plovidbe šibenske kapetanije, čiji su djelatnici angažirali specijalnu ekipu kako bi čamac izvadili s morskog dna.
POVEZANI ČLANCI:
Niti dva tjedna kasnije, novo dramatično spašavanje. Te je subote, 9. kolovoza, hrabrost spasitelja bila jača od bure koja je u senjskom kanalu odnijela gliser na kom je bilo osmero talijanskih turista. Nešto poslije 10 sati inženjer Ante Ostojić iz svoje je kuće u predgrađu Senja ugledao crvene rakete iznad mora, oko jednu milju od obale. Odmah je shvatio da je riječ o pozivu upomoć te je alarmirao tadašnjeg šefa ispostave lučke kapetanije, Ivana Herciga, koji je bio na sto muka, jer u luci nije bilo službenog, osposobljenog čamca za spašavanje, a u vremenskim prilikama, kakve su bile toga dana, gliser nije bio pogodan za akciju spašavanja.
No, tada se dogodila svojevrsna sreća u nesreći. Kako bi se, na putu iz Raba, sklonile od bure, u senjsku su luku baš tada uplovile talijanske, 12-metarske jahte, te je, na inicijativu inženjera Ostojića lučka kapetanija od Talijana zatražila pomoć. Iako vidno zabrinut zbog nevremena, vlasnik najjačeg od pet plovila, Serantonio Giovanni iz Bologne, pristao je isploviti, ali pod uvjetom da s njim krenu i Ćiro Loreto, kao tumač, te inženjer Ostojić, kao dobar poznavalac mora. Oko 11 sati brod na kom su, pored Nikole Zapatera i vlasnika, Leonela Benedetija, bila još dva muškarca, tri žene i 12-godišnji dječak, stigao je u luku spasa.
Vlasnik je tada ispričao kako su tog dana isplovili po mirnom moru te su krenuli prema Jablancu, no u senjskom trokutu, milju od obale, 'uplovili su u buru' i glavni motor im je tada zablokirao. Niti nakon nekoliko pokušaja nisu ga uspjeli pokrenuti te su, uz dosta muke, postavili rezervni, pomoćni, vanjski motor. I dok je on svojom malom snagom jedva pokretao gliser prema otoku Krku, putnici su tražili pomoć. Kada su već bili toliko uplašeni da su stavili i pojaseve za spašavanje, strahujući da će njihovo plovilo potonuti, na uzburkanom moru, na oko dvije milje od obale, stigla im je pomoć te je, zahvaljujući spasiteljima i njihova ljetna, poprilično dramatična avantura, dobila sretan kraj.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
