Nisu okupirali zagrebačke parkove poput vrana, ali su se već itekako udomaćili u metropoli. Riječ je, naime, o "morskim" galebovima klaukavcima, s kojima se dr. sc. Luka Jurinović, viši znanstveni suradnik i voditelj Laboratorija za bakteriologiju Centra za peradarstvo Hrvatskog veterinarskog instituta (HVI) prvi put susreo daleke 1999. godine. Trebao je to biti samo privremeni posao. Zavod za ornitologiju HAZU-a angažirao ga je kao studenta biologije da prebrojava galebove na odlagalištu Jakuševec. No 25 godina kasnije prebrojava ih – i istražuje s jednakim žarom. Kroz godine ih je, ističe, primijetio sve više u Zagrebu. Za razliku od vrana, ipak se drže u blizini neke vodene površine.
Žive i više od 40 godina
– Tim prvim projektom 1999. htjelo se vidjeti kakav je godišnji ciklus galebova na odlagalištu, kako se brojnost i sastav vrsta mijenja kroz godinu. Sva istraživanja na Jakuševcu sufinancirao je ZGOS, odnosno Čistoća (dio Zagrebačkog holdinga). No nakon što sam se zaposlio u Centru za peradarstvo HVI-ja 2007., počeli smo proučavati bolesti na galebovima koji se hrane na odlagalištu. U početku je to prvenstveno bila influenca ptica, dok se od 2014. više koncentriramo na bakterijske bolesti poput kampilobakterioze – govori Jurinović, ističući kako je od 2021. voditelj projekta koji financira Hrvatska zaklada za znanost i kojem je cilj objasniti ulogu upravo galebova klaukavaca u širenju kampilobakterioze, zoonoze koju uzrokuju bakterije roda Campylobacter i najčešća je gastrointestinalna bakterijska zoonoza u ljudi u EU i šire – od 2005. i češća nego salmoneloza.
– Klaukavce sam odabrao jer su u Hrvatskoj najbrojnije morske ptice i često su u blizini ljudi. Tijekom projekta, a i u suradnji s Udrugom BIOM na njihovu LIFE projektu Artina, koji se bavi morskim pticama, označili smo nekoliko desetaka klaukavaca GPS GSM logerima, malim uređajima koji se poput ruksaka instaliraju na leđa ptice te dobili vrlo zanimljive podatke o njihovim kretanjima. Znali smo i prije da mogu prelaziti velike udaljenosti, no nismo bili svjesni da se recimo klaukavci s Lastova za vrijeme gnijezdeće sezone hrane na mostarskom odlagalištu otpada, kamo idu svako jutro, a popodne se vraćaju i hrane mlade. Slična situacija je i s galebovima sa sjevernog Jadrana koji s nekih kolonija na isti način koriste Jakuševec – napominje Jurinović.
VEZANI ČLANCI:
Ne postoje sustavni podaci za kompletnu populaciju klaukavaca na Jadranu, no kolonije koje se prate dulji niz godina pokazuju stagnaciju. Nakon što prežive prvu godinu, klaukavci u biti nemaju pravih prirodnih neprijatelja i mogu doživjeti i više od 40 godina. Pretežito su monogamni, vjerni samo jednom partneru/ici. Jurinović kaže kako se u javnom prostoru često govori da se populacija klaukavaca jako povećala i da bi im se trebala smanjiti brojnost. No smatra da se tu ne radi toliko o povećanju populacije, koliko o činjenici da su sve prisutniji u gradovima pa ljudima više smetaju i više ih primjećuju.
– Galebovi su oportunisti što se tiče prehrane. Većina vrsta hrani se na odlagalištima otpada. Naime, zbog ne razdvajanja otpada velika količina organskog otpada završi na odlagalištima i predstavlja neiscrpan izvor hrane za one koji mogu doći do njega. Ovdje se u prvom redu misli na ptice – i to galebove i vrane kod nas. Rode još uvijek nisu toliko brojne na našim odlagalištima, mada ih ima. U zapadnoj Europi su upravo rode, uz galebove, vrane i supove, najbrojnije na odlagalištima – tvrdi Jurinović.
Jakuševec je poznato mjesto na "galebljoj karti" Europe pa se tijekom zimskih mjeseci na njemu hrani i više od 20.000 galebova.
– Dosad smo tamo zabilježili 10 vrsta galebova (od kojih i jednu američku), a po nalazima prstenovanih ptica znamo da ovamo dolaze zimovati ptice od Skandinavije do sjeverne Afrike i od Velike Britanije do središnje Rusije – objašnjava.
Puno veći od riječnih galebova
U zadnjih 60-ak godina galebovi sve više ulaze u gradove u zapadnoj Europi, tako da neki gradovi imaju i više tisuća parova galebova koji gnijezde na krovovima kuća, zgrada, trgovačkih centara, tvornica itd. Isto je u Hrvatskoj primijećeno 2004. u Istri gdje se gnijezdi i najveći broj tzv. urbanih galebova, ali i na krovovima u Dalmaciji od Zadra do Dubrovnika.
– Tijekom istraživanja na Jakuševcu primijetili smo da su odrasli klaukavci prisutni tijekom cijele godine u Zagrebu i pretpostavljali da se negdje i gnijezde. Prva gnijezda na krovovima kuća našli smo 2022. – i to u Gundulićevoj ulici u centru grada te na Peščenici – ističe. Zasad se zna za samo da dva para, no sumnja da ih je puno više.
Po čemu se razlikuju od riječnih galebova, pitamo.
– Klaukavci su oni veliki galebovi što ih viđamo na moru, oni sa žutim nogama. Riječni su dosta manji, veličine goluba, imaju crvene do tamnocrvene noge i za vrijeme gniježđenja čokoladno smeđu glavu. Po zimi su dosta brojniji od klaukavaca u Zagrebu i čine većinu od spomenutih 20.000 – objašnjava. – Postala je normalna stvar da vas preleti jato klaukavaca gdje god u Zagrebu, od centra do periferije. Međutim, još nisu počeli slijetati na trgove i parkove, još se drže Jaruna, Bundeka i Save... – zaključio je.
GALERIJA Croatia Airlines dobila najmoderniji avion: Pogledajte što će nuditi putnicima, znamo gdje će letjeti, a imat će i posebno ime
To je naša osveta za betonizaciju i okupaciju Istre, Dalmacije i Kvarnera.