Prvoga svibnja, točno deset dana nakon sutrašnjeg objavljivanja avisa Europske komisije, mišljenja o zahtjevu Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji, EU će se na dosad neviđen način nepovratno izmijeniti.
Kad je Hrvatska podnijela zahtjev za članstvo, u ujedinjenoj je Europi bilo 15 članica, zemalja s uglavnom tržišnom i slobodarskom tradicijom. Unija je već prošla četiri kruga proširenja (1973., 1981., 1986. i 1995. godine) kojima se broj članica sa 6 povećao na 15. Sada će, međutim, odjednom primiti čak 10 zemalja, a ni u jednoj od njih ukupan društveni proizvod po stanovniku ne doseže europski prosjek. Najbogatije među njima, Cipar i Slovenija, ostvaruju tek 79, odnosno 68 posto prosjeka EU, a najsiromašnija Letonija doseže jedva 27 posto.
Godine 2007. bez Rumunjske?
Već se događalo da se EU širi na donedavne diktature - Grčka je primljena sama, a Portugal i Španjolska zajedno - ili, pak, na vrlo siromašne zemlje - Irska i Portugal. No, nikad se Unija nije odjednom toliko proširila kao što će to učiniti 1. svibnja - s čak 10 zemalja - i nikad u nju nije odjednom ušlo toliko donedavna protuslobodarskih društava s planskim gospodarstvima - Češka, Estonija, Letonija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija - izuzevši sredozemne otoke Cipar i sićušnu Maltu. Usto, nikad još u EU nije ušla zemlja u kojoj ne postoje jedinstvene državne ustanove, u kojoj se dvije nacionalne zajednice s nepovjerenjem gledaju preko bodljikave žice i na čijemu ozemlju djeluje vojna misija Ujedinjenih naroda - Cipar.
U takvu će EU, koja ni sama još nije svjesna kakve će joj teškoće donijeti to naglo proširenje, ući Hrvatska. Bit će to 2007. godine u društvu s Bugarskom i Rumunjskom ili - što se u ovome trenutku čini najvjerojatnijim - samo s Bugarskom, a Rumunjska će se, po svoj prilici, još neko vrijeme morati prilagođavati europskim standardima. Zaguši li, pak, 10 novih zemalja postupke odlučivanja u bruxelleskim koridorima moći, moguće je da Hrvatska uđe zajedno s Bugarskom i Rumunjskom koju godinu nakon očekivana roka. Ovo je proširenje EU "jedinstvena prilika za mirno ujedinjenje Europe nakon niza stoljeća podjela i sukoba te za prekid umjetne podjele Europe na dva dijela koja je trajala gotovo punih 60 godina", objašnjavaju u Bruxellesu razloge zašto su odlučili povući vrlo rizičan potez - prihvatiti odjednom 10 novih država članica.
450 milijuna stanovnika
Uključivanjem novih država članica EU će sa 370 milijuna stanovnika narasti na 450 milijuna, pa će, kao najsnažnije svjetsko gospodarstvo i najveće jedinstveno tržište, biti u boljemu položaju glede prihvaćanja izazova globalizacije te jačanja i obrane europskoga društvenog modela. Proširenjem će se, dodaju, učvrstiti politička i gospodarska tranzicija u srednjoj i istočnoj Europi. A nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001. godine te na Madrid 11. ožujka ove godine, jaka i ujedinjena Europa važnija je nego ikad prije kako bi se osigurali mir, sigurnost i sloboda te potvrdile vrijednosti na kojima je EU sagrađena.
Prije nego što neka zemlja uopće počne razmatrati mogućnost pridruživanja Uniji, mora pokazati da prihvaća te vrijednosti. Čini to ispunjavanjem triju osnovnih kriterija za članstvo koji su određeni u Europskome vijeću, na sastanku šefova država i vlada zemalja članica u Kopenhagenu u lipnju 1993. godine. Ti su kriteriji: postojanje ustanova koje jamče demokraciju, vladavinu prava, zaštitu ljudskih prava i prava manjina, djelovanje tržišnoga gospodarstva i sposobnost suočavanja s pritiskom tržišne konkurencije unutar EU te sposobnost preuzimanja obveza članstva. Ta sposobnost podrazumijeva da zemlje kandidati moraju prihvatiti politiku i pravnu stečevinu zajednice, tzv. acquis, te osigurati njihovu djelotvornu provedbu jačanjem upravnih ustroja. Pregovori sa šest podnositeljica zahtjeva za članstvo - Ciprom, Češkom, Estonijom, Mađarskom, Poljskom i Slovenijom - počeli su u ožujku 1998., a sredinom veljače 2002. i s Bugarskom, Letonijom, Litvom, Maltom, Rumunjskom i Slovačkom. Osim s Bugarskom i s Rumunjskom, sa svima ostalima pregovori su dovršeni do sastanka Europskoga vijeća u prosincu 2002. u Kopenhagenu, koje im je odobrilo zahtjev za članstvo. Lanjskoga 16. travnja na spektakularnoj svečanosti na drevnoj atenskoj Agori tadašnje je grčko predsjedništvo EU s njihovim predsjednicima ili premijerima potpisalo ugovore o ulasku u članstvo koji, nakon ratifikacije, stupaju na snagu 1. svibnja ove godine.
BRUXELLES, STOJAN DE PRATO
