SLATINA - U posljednjih desetak godina Stjepanu Gorencu (27), građevinskom radniku iz Slatine, život je bio prava mora. Prema izjavama prijatelja, zbog "kratkih živaca", Stjepan je zapadao iz problema u problem, a svemu tome, kaže njegova majka Ankica, kriv je bio rat u kojem je Stjepan sudjelovao s nepunih šesnaest godina. U četvrtak oko 17 sati Stjepan se potukao s bratom, prijetio da će se ubiti... Došli su i policajci i liječnici, pa je otpremljen na liječenje u Popovaču. No, u subotu se već pojavio u Slatini kod znanca Stevana Stankovića i zatražio da prenoći.
- Iako sam mu savjetovao da ode kući želio je ostati kod mene jer živim sam. Govorio je najviše o djetinjstvu. Nije spominjao Popovaču. Lijepo se ponašao, a rekao je da je došao iz Zagreba. Smjestio sam ga u sobu, a poslije je legao. Čitao sam novine, a Stjepan se oko 22 sata probudio rekavši da je gladan. Nešto je malo pojeo i zaspao. U nedjelju sam se probudio ranije a Stjepan oko 7 sati, ali je zateturao rekavši da je malo pod gasom, pa je opet otišao leći. Iako sam rekao da mi ne treba platiti, pod tanjurom mi je ostavio 50 kuna. Oko 10 sati pošao sam ga probuditi, ali Stjepan je hrkao kao da vozi stodvajst na sat. Protresao sam ga, ali se nije budio. Pozvao sam telefonom policiju i Dom zdravlja, a kad sam poslije otvorio vrata, njemu su noge bile na kauču a glava i tijelo na podu. Polio sam ga s malo vode, ali Stjepan nije trzao. Kad su policajci i Hitna došli Stjepan je već počeo crnjeti - kazao je Stevan Stanković, tvrdeći kako misli da su mladića svi odbacili.
Nesvakidašnja tragedija teško je pogodila majku Ankicu koja za smrt okrivljuje neodgovarajući liječnički tretman oboljelog sina.
- Do rata je bio super dijete, a poslije se promijenio. Mislim da ga je uhvatio PTSP. Vojsku je služio na Brijunima, kod Tuđmana, pa barem tamo nije mogao otići makar tko. Završio je građevinsku školu, a sada kad se vratio s tromjesečnog liječenja, dobio je posao u zagrebačkoj Industrogradnji. Kad bi popio znalo je biti svašta. Sinovi buđovana liječe se u zagrebačkoj Dubravi, gdje je hotel, a siromašne strpaju u Popovaču gdje liječnici vježbaju na djeci. Nije moj sin jedini. Vidjela sam tamo cijelo čudo takvih života. Umjesto da ih zadrže na liječenju godinu dana, da dođu k sebi, drže ih koji mjesec pa puste kući. Kažu da za dulje liječenje država nema novca, a po Slatini ima udovica koje primaju mirovine po 12.000 kuna, švaleraju se i svašta izvode. A za spašavanje ovakvih mladih života nema novca. U nedjelju su nam javili da je Stjepan umro, a mi smo znali da je u Popovači. Kad je sin Robert nazvao telefonom, skamenio se. Znala sam da je istina - ispričalaje u suzama majka Ankica Gorenac.
PU virovitičko-podravska potvrdila je nesretne okolnosti u kojima je u nedjelju prije podne u Slatini umro Stjepan Gorenac, navodeći kako u ovom slučaju nije ustvrđeno postojanje sumnje u nasilnu smrt. Jučerašnja obdukcija nije pokazala uzrok smrti, pa su vitalni organi poslani na daljnje vještačenje.
D. Šantoši
