Kad je 1995. godine vodstvo austrijske Hypo banke raspisalo natječaj za projekt nove upravne zgrade, u to je vrijeme ta banka u odnosu na konkurente bila jedina čije je poslovanje bilo u porastu. Još se na prostorima bivše Jugoslavije nije nazirao kraj rata, a u srcu Europe započeo je proces ekspanzije jedne institucije koja će narednih godina preuzeti na svoja leđa ulogu promicatelja obnove i napretka na ovim prostorima. Hypo banka, na čuđenje svojih konkurenata, odlučila je svoj rascjepkani poslovni prostor objediniti na rubu Klagenfurta u objektu koji je danas gotovo nezaobilazan turistički doživljaj za posjetitelje grada. Pred arhitekte je 1995. postavljen zadatak koji je trebao zadovoljiti koncept razvoja i poslovanja Hypo banke orijentiran na filozofiju spajanja regija i kultura susjednih zemalja. Pod predsjedanjem arh. prof. Domenika komisija je odabrala projekt američkoga arhitekta Thoma Maynea, autora i umjetnika koji se odlikuje poigravanjem betonom, čelikom i staklom, elementima modernoga vremena, toliko prepoznatljivima u suvremenoj arhitekturi.
Šokantan graditeljski zahvat
Za Klagenfurt, grad koji je izrastao iz srednjovjekovne urbane jezgre i koji je, okrenut njegovanju svoje nadasve dragocjene kulturne baštine, bio uvijek skloniji rekonstrukcijama dotrajalih objekata u staroj jezgri nego šokantnim graditeljskim pothvatima s kraja tisućljeća, urbanistički projekt u aranžmanu Hypo banke bio je izazov kojemu se nije moglo odoljeti. Izgradnja objekta započela je srpnja 1997. i bila je predviđena u tri faze. Prva je završena u proljeće 1999. kada je izgrađen središnji objekt, druga je dovršena 2000. te je kompozicijski i sadržajno zaokružila potrebe naručitelja. Banka je tu preselila svoju centralu s nizom svojih službi koje su ranije bile razbacane u nekoliko objekata i lokacija po gradu, a u sklopu objekta ukomponirana je i multifunkcionalna dvorana za različite priredbe i ostale sadržaje koje Hypo banka realizira u sklopu svojih aktivnosti.
Treća faza koja arhitektonski zaokružuje prostor u jednu cjelinu, čineći u sredini trg u formi amfiteatra, treba biti dovršena do početka 2003. godine i u tom su dijelu cjelokupnoga zdanja planirani prostori za trgovine i malo poduzetništvo te infrastrukturne sadržaje koji će zadovoljiti potrebe okolnih stambenih naselja. Cijeli će kompleks nakon dovšenja pružati na korištenje ukupno 25.910 četvornih metara prostora. Rijetko koji novoizgrađeni objekt tako perfetktno harmonizira s prostorom kao centrala Hypo banke.
Ne samo da je autor Thom Mayne osvojio za svoje dostignuće 1997. godine Progressive Architecture Award, američku nagrada za arhitekturu, nego je njegov projekt bio nagrađivan i izazvao zasluženu pažnju gotovo na svim izložbama gdje je bio predstavljen. Kao da je bio smišljen po željama naručitelja, objekt je uspio u sebi objediniti funkcionalnost, uvažavanje okolnoga ambijenta te filozofiju projekta Alpe-Jadran.
Fleksibilni unutranji pregradni zidovi
Samo je vanjska konstrukcija fiksna, objasnio nam je mr. Karl Isak, voditelj marketinga koncerna Hypo Alpe-Adria, a svi unutrašnji pregradni zidovi fleksibilni su i podešavaju se prema potrebama radnih mjesta, službi i potrebnome prostoru. U svakom trenutku, ako se nešto reorganizira, moguće je unutrašnji prostor prilagoditi novoj organizaciji. Sve je u staklu, pregrade, prozori, pojedini dijelovi nadsvođa, tako da je omogućena maksimalna komunikacija. Ako se, recimo, vode povjerljivi razgovori, svaki se prostor može izolirati ugrađenim sjenilima.
Ta transparentnost cjelokupnog objekta prema unutra i prema svojoj okolini sastavni je dio jedinstvene ideologije koncerna.
Centar nije sam sebi svrha. On je središte trgovine, bankovnoga poslovanja i međusobnih odnosa zemalja i regija koje se na ovome prostoru dodiruju Ń Austrije, Italije, Slovenije, Hrvatske te Bosanskohercegovačka Federacije i mjesto gdje novi i stari susjedi sjedaju za stol i kontaktiraju.
Zgrada je sa svih strana obilježena sjecištima. Tu se prožimaju različiti materijali, kao što se na ovome prostoru prožimaju i dodiruju zemlje, jezici, kulture, poslovni interesi i partnerstva. Dinamika jednog ekspandirajućega koncerna, sklonost novome i eksperimentalnome, internacionalnost i multikulturna dimenzija alpsko-jadranskoga prostora kao da su u arhitekturi ovoga prekrasnoga zdanja pronašli upravo svoj puni izražaj.
Piše Mirjana Grbac-Pismestrović
