Praćena povicima lokalnog stanovništva punog mržnje i najgorih želja, autobusna kolona napokon je polagano krenula prema slobodi. Nakon kraće vožnje stigli smo do Nemetina, sela koje je bilo točka razdvajanja sukobljenih strana i mjesto naše razmjene. Stali smo. Sada je svaka sekunda bila kao vječnost. Razmjena je uistinu nalikovala onima viđenim u filmovima: dok smo pješice išli u smjeru Osijeka, iz suprotnog smjera prolazili su autobusi s putnicima u maskirnim odorama JNA. Uočio sam kako jedu naranče. Ispred nas su bile naše zenge. Sreću i ushićenje koje je trenutno zavladalo među svima nama, ali i ljudima koji su nas dočekali nemoguće je riječima opisati. Konačno slobodni..
Ovako glasi jedno od zaključnih poglavlja knjige "Ništa lažno", memoarskih zapisa o događajima iz tada još bliske hrvatske prošlosti dragovoljca Domovinskog rata i zatočenika u srpskom logoru s namjerom iskazivanja istine o događajima u Vukovaru 1991. godine, obrani grada i ulozi pojedinih osoba u ratu. Ovu je knjigu, koja će doživjeti čak osam izdanja, tiskanu u vlastitoj nakladi, potpisao tada još gotovo anonimni dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski branitelj i ratni vojni invalid Predrag Fred Matić. S godinama, najšira javnost upoznat će ga i kao nositelja devet najviših državnih odlikovanja i medalja, umirovljenog brigadira HV-a, ministra hrvatskih branitelja, saborskog zastupnika SDP-a i europarlamentarca.
Spomenuta knjiga trajni je spomen na njegovih 80 dana rata u Vukovaru i 270 dana pakla u srpskim logorima, no na stranicama tih zapisa nalaze se i imena 370 branitelja i logoraša – da se istina nikada ne zaboravi. Kao i mnoge istinske branitelje, tijekom života često ga je mučio "sindrom preživjelog". – Ovoj državi već sam ponudio svoj život na raspolaganje, na žalost, neke moje prijatelje metak je htio, mene nije – govorio je. No stiglo je vrijeme kada će o njegovu ratnom i životnom putu govoriti i pisati drugi, nakon vijesti da ga je smrt naposljetku pronašla i sustigla u zagrebačkoj bolnici, u 63. godini.
VEZANI ČLANCI:
Iz radničke je obitelji: otac je radio u Borovu, majka je bila medicinska sestra. Nakon završetka Pedagoškog fakulteta u Osijeku stekao je zvanje nastavnika razredne nastave, no prije rata otvorio je butik u Borovu naselju, u kojem je prodavao talijanski tekstil i odlično poslovao. Kada su zasvirale ratne trube, prema potvrdi koju je napisao njegov zapovjednik Marko Filković, a istinitost izjave potpisao Marko Babić, bio je dragovoljac koji od 3. rujna 1991. nosi pušku, a još 15. lipnja prijavio se kod Tomislava Merčepa. U godinama koje dolaze, ovu će potvrdu biti prisiljen pokazivati javno.
Bio je zapovjednik na jednom od najvažnijih dijelova bojišnice u Vukovaru – Trpinjskoj cesti ili, točnije govoreći, u Hercegovačkoj ulici, a gdje se točno nalazila ta ulica, znaju dobro Vukovarci, ali i srbočetnici te pripadnici JNA – zapamtili su je zauvijek. Tijekom rata u Vukovaru uništio je osam tenkova i jedan oklopni transporter. S dijelom branitelja zarobljen je 19. studenog u pokušaju spašavanja ranjenika i civila iz zapaljenog Borovo Commerca.
Prošao je srpske logore u Stajićevu, Nišu i Srijemskoj Mitrovici. Logora se znao sjetiti u svakodnevnim situacijama, primjerice u banci ili pošti, kada bi se našao ispred šaltera, s nekim tête-à-tête. Podsjetilo bi ga to na ispitivanja u logorima, izazivalo nelagodu. Ne sjeća se što je u logoru sanjao.
>>> Predrag Fred Matić kroz godine
U posljednjim godinama rata, na poziv generala Janka Bobetka, angažiran je u Kabinetu načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, gdje je djelovao i tijekom operacija Bljesak i Oluja. U poraću djeluje kao šef kabineta prvog ministra branitelja dr. Jurja Njavre, od 1998. godine. Kasnije je neko vrijeme radio i s ministrom Ivicom Pančićem, no smatrajući njegov odnos prema braniteljima "malo iskrivljenim", napustio je Ministarstvo. Potom je godinu i pol bio savjetnik ministrice Jadranke Kosor.
I ništa u toj biografiji nije bilo sporno, ništa lažno, sve do dolaska na dužnost ministra branitelja 2011. u "lijevoj" Vladi Zorana Milanovića. Premda je već na početku mandata ispravio brojne nepravde prema vojnim i civilnim stradalnicima, objavu registra branitelja, za njega najčasnijeg popisa, koncem 2012. braniteljske udruge dočekale su na nož. Dogodine, Hrvatska svjedoči sramotnoj dvostrukoj vukovarskoj Koloni sjećanja u režiji tada opozicijskog Karamarkova HDZ-a, no sukob nekadašnjih suboraca koji su se ovoga puta našli na dvije različite strane ideoloških barikada eskalirao je u listopadu 2014. godine.
Počelo je kao revolt, preraslo u prosvjed, kulminiralo tragedijom: smrću braniteljice Nevenke Topalušić, majke četvero djece. U samo nekoliko dana plato ispred Ministarstva branitelja postao je poprištem najsnažnijeg bunta najtežih ratnih vojnih invalida koji su podržale tisuće veterana iz cijele Hrvatske, s jednim ciljem: rušenjem čelnih ljudi Ministarstva, ministra Freda Matića i njegova pomoćnika Bojana Glavaševića.
Dok branitelji odlučno poručuju da će do ispunjenja zahtjeva na ulici noćiti i do Božića, ministar Matić svoju ostavku nudi tek bude li to zahtijevala barem polovina braniteljske populacije. To se naposljetku nije dogodilo, mahom nerazumljivi pa i nerazumni zahtjevi prema Ministarstvu varirali su iz mjeseca u mjesec, no prosvjed je tinjao dugih i mučnih 555 dana, kada je šator otišao skupa s "oba koja su pala", predsjednikom i premijerom lijeve provenijencije. S njima, i SDP-ov ministar branitelja, no u tom međuvremenu život su mu, kako je govorio, pretvorili u pakao.
VEZANI ČLANCI:
Zbog prijetnji smrću dobio je policijsku zaštitu u paradoksalnoj situaciji u kojoj hrvatska policija čuva hrvatskog branitelja od hrvatskih branitelja. "Junak s Trpinjske ceste", kako su ga nazivali u vrijeme dok je 2004. i 2005. obnašao dužnost savjetnika ministrice branitelja Jadranke Kosor, preko noći je postao izdajnik, petokolonaš, dezerter, mobiliziran silom.
– Nikad se u životu nisam lošije osjećao nego lani 18. studenog, čak sam i cigaretu zapalio iako ne pušim. A gledao sam ljude koji mi po pitanju Vukovara nisu dostojni ni cipele obrisati, koji su kasnije razdvajali kolonu pa onda kao babe poricali. I sada dobijem šator, dobijem svoje prijatelje, premda poznajem svakog od njih, koji mi natovare godinu i pol policajce da me čuvaju – mene, koji u životu nisam krivo parkirao, optužuju me da sam u logoru uživao. Suludo je govoriti da sam nekog cinkao kad nisam, da nisam dragovoljac kad jesam, da sam mobiliziran kad me nitko nije mobilizirao, iako ni to nije sramota, i da lažem da sam uništio devet oklopnjaka – rekao je tada.
Bio je žestoki protivnik mitologizacije Domovinskog rata, teorije o pola milijuna branitelja i dramatičnog rasta oboljelih od PTSP-a, britak na jeziku, iskren, hrabar, direktan. "Veliki neprijatelj istine najčešće nije samo laž – namjerna, smišljena i nepoštena, već i mit – tvrdokoran, uvjerljiv i nerealan", citat je američkog predsjednika Johna F. Kennedyja kojim je otpočeo svoju knjigu "Ništa lažno".
Stoga ga je ponajviše zaboljela optužba prosvjednika da je u logoru "cinkao" branitelje i brojne druge klevete kojima su ga zasipali nekadašnji suborci. Naposljetku, sve se o Fredovu ratnom putu znalo još od 2001., nakon provjere sigurnosnih službi i vojne policije. – To govore ljudi koji ne bi prošli ni provjeru kućnog savjeta, a ja imam provjeru i u NATO-u. Čak su mi podmetali da mi je pokojni dr. Juraj Njavro ujak ili tetak koji me je gurao. Bih bio počašćen da mi je rođak, ali to nažalost nije istina – rekao je.
>>> Šteta što je Hrvatska izgubila jednu jaku, karakternu, dobru i poštenu osobu. Takvih ljudi nije bilo baš previše u Hrvatskoj
Premda je tijekom mandata bilo lijepih dana, poput onoga kada je otišao u Haag po oslobođene hrvatske generale, često je govorio kako su muke u logoru nemjerljivo manje od onoga što su mu priredili "šatoraši". – Nikad više neću biti ministar. Dao sam im srce, dao sam im dušu, a sad imam i obiteljskih i zdravstvenih problema. Moj se program zove: zbogom, branitelji, i on otkucava sekunde odlaska iz Ministarstva i nikad više nakon toga ne želim čuti za branitelje – rekao je, i nije porekao, te nakon prestanka mandata 2016. odlazi u Sabor, angažira se u SDP-u na dužnosti člana Glavnog odbora, kasnije i člana Predsjedništva stranke.
Od 2019., na sveopće iznenađenje, političku karijeru nastavio je u Europskom parlamentu. U prvom mandatu bio je član Odbora za ribarstvo, kulturu i obrazovanje te zamjenski član Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost. Međutim, sve se više aktivirao na području zaštite prava žena. Nakon dvije godine u Bruxellesu njegovom je zaslugom i na njegov prijedlog Europski parlament izglasao važnu pobjedu za feminističku Europu: usvojio je Rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i općem pravu na pobačaj.
Na društvenim mrežama pobjedu je proslavio skokom u zrak, visoko podignutim rukama i porukom: "Neka pati koga smeta". A smetalo je mnogima: Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, saborskim zastupnicima Domovinskog pokreta i Mosta te HDZ-a na domaćoj i europskoj razini, nevladinim pro-life udrugama, stotinjak potpisnika peticije iz redova "akademske zajednice i civilnog društva", a rezolucija je i prije usvajanja digla na noge i europske klerikalne krugove i pojedine parlamente država članica.
VEZANI ČLANCI:
Premda su ga tih dana nazivali čak i Hitlerom, ništa od toga nije impresioniralo Predraga Matića Freda. Zašto je njemu kao muškarcu toliko važna ravnopravnost, razina poštovanja prema ženama i njihovom zdravlju i ljudskim pravima? - Ne želim živjeti na način da sam kao muškarac jednakiji od žena. Kroz ovu borbu vidim i svoju suprugu i majku, jednoga dana snahu i unučice, ali i sve hrabre žene koje nisu uspjele dočekati makar čuti što im želimo omogućiti kao našim punopravnim građankama 21. stoljeća. Pitali su tko stoji iza mene. Nitko, osim 250 milijuna žena diljem Europe - rekao je tada za Večernji list.
Borbu za ravnopravnost žena nastavio je i u domovini. Javno se suprotstavljao i muškarcima koji u organizaciji Vitezova Bezgrješnog Srca Marijina mole na trgovima diljem Hrvatske krunicu za zabranu pobačaja, domovinu i muškarce da postanu autoriteti u obitelji. - Dok god sam živ i bavim se politikom, neću dopustiti da moje kolegice, supruga i sestra budu drugotne. Dok god sam živ, neću dopustiti da žene budu drugotne. To nije samo uvreda za žene, još je veća uvreda za muškarce - rekao je.
Zbog svoje borbe za ljudska prava 2022. nagrađen je EU Oscarom, a na europarlamentarnim izborima u lipnju ove godine građani su ga nagradili reizborom u Europskom parlamentu. Otamo je sanjao Vukovar po uzoru na Strasbourg, najveći simbol Europske unije koji leži na samoj granici Francuske s Njemačkom, dvije države koje su taj grad tisućama godina ratovali.
Stoga ga je i prošlogodišnji skandal uoči Dana sjećanja u Vukovara u režiji Ivana Penave, koji je tada predstavio plakat s istaknutim slovom "U" i najavio da "svi oni koji imaju nešto protiv HOS-a nisu dobrodošli, silno pogodio. Osobito u svjetlu činjenice da je krajem 90-ih, na parkingu ispred hotela Dunav u Vukovaru, upravo on bio među rijetkima koji su udarili temelje današnjem Danu sjećanja, a to su: Pero Kovačević, Jadranka Kosor, Branko Borković, Tomislav Čorak iz protokola Grada Vukovara. Fred Matić bio je i voditelj tog događanja, jer nitko drugi nije želio.
>>> Fred Matić u Saudijskoj Arabiji
- Da mene Marko Skejo predvodi u Vukovaru i da viče "za dom", a da ja moram viknuti "spremni", taj film neće nitko gledati - rekao je u velikom intervju za Večernji list u studenom prošle godine. Tada je još rekao kako je njegova emocija ubijena prije deset godina. - Meni Vukovar nije ubijen 1991., ubili su ga Karamarko i ekipa 2013. s dvije kolone. Žao mi je što moram priznati da su mi ogadili cijelu tu svečanost. Nakon toga nisam prestao dolaziti, ali taj osjećaj pripadnosti više nemam - kazao je Fred Matić koji je cijelu svoju političku karijeru Predrag Fred Matić ustajao protiv mržnje i isključivosti.
Premda je bio žrtva srpske agresije i zatočenik srpskih logora, isticao je kako ne treba mrziti Srbe, da treba otkriti i kazniti zločince, ali ne živjeti u prošlosti. Osobito iz perspektive europskog parlamentarca, sa širinom koju je stekao baveći se brojnim temama iz europskog spektra, gnušao se hrvatske politika koja i 30 godina nakon Domovinskog rata, i 70 godina nakon Drugog svjetskog rata, još uvijek igra na kartu podjela i kolektivno nas, uz zvuke ratnih truba, drži zarobljenima u dubokoj prošlosti.
- Mržnja, prije svega, razara onoga koji mrzi. Rekao bih da je to stvar čak i kućnog odgoja. Nikad nikoga nisam mrzio, čak ni one četnike iz rata, Ni među tim stražarima u logoru nisu svi bili zvijeri. Za Uskrs 1992., napuštajući našu sobu, stražar je malo zastao i rekao: "Sretan Uskrs ljudi!" - pričao je Fred.
VEZANI ČLANCI:
Svoju privatnu, ljubavnu priču sa Svetlanom Patković rado je dijelio s javnošću, premda su mu i to zamjerali, brojeći joj krvna zrnca. Ispričao je kako je supruga još 1990. ujesen upisala studij u Beogradu i kako ju je osobno, poslije pokolja u Borovu selu, kroz hrvatske barikade u Bogdanovcima otpratio u Vinkovce na vlak za Beograd. U sljedećih pet godina, do 1998. godine, čuli su se samo jednom, 1994. godine, kada ju je iz Trsta nazvao 'na kovanice'. Nakon reintegracije 1998., nazvao ju je drugi put, i otad su se telefonski računi više od pola godine mjerili u tisućama kuna sve dok se u proljeće 1999. nije zauvijek vratila.
"Kad se ženiš, ne ženiš naciju. Nisam ja oženio deset milijuna Srba, nego Patkicu, osobu koju volim. Nacija s tim nema apsolutno nikakve veze. Dobrih i loših ima u svim nacijama. Tužno je da to moramo uvijek iznova ponavljati. Sretan sam, imamo sina Svena. Znam joj reći: 'Bog čovjeku ispuni jednu veliku želju.' Kad danas želim dobiti na lotu, Bog mi kaže: 'Ne budi proklet, već si dobio'", rekao je Fred. Često je govorio kako obitelj najviše trpi njegov bezobrazluk no trpjelo je, sada je to posve izvjesno, i njegovo zdravlje, davno narušeno u borbama za Vukovar, kao i srpskim kazamatima. Često je spominjao i poslovicu koja kaže kako zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu. Najtežu bitku nažalost nije izborio, kao ni san koji ostaje nedosanjan, a to je Hrvatska sretnih i zadovoljnih ljudi za koju se borio.
Neumjesno veličanje junaka koji to nije.