povećanje životnog vijeka

Nema besmrtnosti, ljudi će živjeti najviše 115 godina

Umirovljenici, dugovječnost
Foto: Thinkstock
1/2
17.10.2016.
u 09:37

Vjerojatnost da upoznate osobu u dobi od 125 godina je, tvrde stručnjaci, 1:10.000

Prošlog je četvrtka baka Anđa Perić iz Kotlenica kod Dugopolja proslavila 106 godina. Na njezinu rođendanu čulo se kako su i njezine rođakinje doživjele 98, odnosno 101 godinu. Geni su to, čulo se. Stoti su rođendan ljetos proslavili i Osječani Janko Grnja i Drago Herceg. Nikada se nije opijao ni pušio, objasnio je Janko Grnja. Njegov kolega Drago savjetuje da se ne pije vino, ne puši duhan, ne pije voda sa svakog bunara, a da se svaka nevolja mora podnijeti. No, potvrđuje da mladi danas bolje žive nego oni.

I upravo je to jedan od oslonaca najnovije studije o dugovječnosti koju je objavio utjecajni časopis Nature. Trojica znanstvenika, Xiao Dong, Brandon Milholland i Jan Vijg s newyorškog sveučilišta Albert Einstein, u svojoj studiji, objavljenoj u tom magazinu, ustvrdila su kako je prosječna životna dob znatno narasla od 19. stoljeća naovamo. No, isto tako od 90-ih godina naovamo nisu rušeni rekordi za najstariju osobu na svijetu.

Presudan životni stil

– Spomenuta studija odnosi se na očekivani životni vijek, ali možda i još važnije na globalno zdravlje. Naravno da je stvarna duljina života svakoga od nas uvelike određena genetskim potencijalom koji kao pojedinci nosimo, a životne navike, posebice prehrambene, životni stil, tjelesna aktivnost, razina stresa, kao i kvaliteta životnog okoliša utječu na to hoće li se taj potencijal i u kojoj mjeri ostvariti. Tehnološki napredak, posebno u biomedicini, doveo je do napretka u liječenju bolesti, time produljio životni vijek, ali on nužno ne jamči višu razinu zdravlja populacije. Naprotiv, imamo niz zemalja, među kojima i SAD, čija je populacija značajno manje zdrava nego što bi to sugerirali njihovi materijalni resursi i stupanj tehnološkog razvoja – objasnio je dr. sc. Miran Čoklo, dr. med., znanstveni suradnik na Institutu za antropologiju u Zagrebu.

Ova velika analiza demografskih podataka 41 zemlje i teritorija pokazala je kako je maksimalni ljudski životni vijek ipak fiksan i određen prirodnim čimbenicima. Rekordna je dob za čovjeka 122 godine, dob u kojoj je umrla do sada dokumentirano najstarija osoba Jeanne Calment. Ta je francuska gospođa rođena prije gradnje Eiffelova tornja, a upoznala je i slikara Vincenta van Gogha. Studija pokazuje da će netko jako teško srušiti taj rekord jer iako sve više ljudi doživljava kasniju dob, čini se da je plafon te dobi ipak 115 godina. Do sada se mislilo kako taj maksimum ipak nije fiksiran te da je na njega moguće utjecati. Išlo se kod nekih znanstvenika i tako daleko da se tvrdilo kako je osoba koja će prva doživjeti tisuću godina starosti već rođena. I podaci iz ove studije govore kako prosječna životna dob u razvijenim zemljama neprestano raste.

– Činjenica je da smo danas znatno nadmašili životni vijek svojih otaca, oni su živjeli do 70-ih godina, a danas nije ništa neobično da doživite 90 ili stotinu godina. To je zato što smo promijenili način života. Meni je 68 godina, a očekujem da ću živjeti još 20 godina. Majka mi je umrla s 87, pa imam i tu genetsku komponentu koja će mi to možda omogućiti. Uz to da zadržim aktivan i zdrav način života – čuli smo od vodećeg znanstvenika u ovom području dr. Noela Camerona koji je gostovao na 20. kongresu Europskog antropološkog udruženja u Zagrebu. Može se tvrditi da su, kazao je, vaše šanse da dulje poživite dramatično smanjene ako ste izloženi vanjskim rizicima ne samo u prvih deset godina svojeg života nego i kao fetus.

– Logično je da loša kvaliteta života negativno utječe na njegovo trajanje, bilo da je to zbog toga kakav vam je život uvjetovan kao djetetu ili kakav ste život izabrali kao adolescent. Ako vam je način života takav da ste izbjegli rizike koji vas mogu dovesti do dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti ili pretilosti, onda vam šanse da živite dulje rastu – misli engleski znanstvenik.

Pogotovo je od početka 20. stoljeća porastao broj ljudi koji dožive 70 i više. Ipak, taj trend se obrće kod najstarijih životnih dobi, pogotovo kada je riječ o dobi iznad stotinu godina. U 88 posto zemalja, dobne kategorije koje pokazuju najveći napredak nisu se promijenile od 1980. godine. Kada se pogledaju zemlje s najvećim brojem stogodišnjaka, Francuska, Velika Britanija, SAD i Japan, studija otkriva da je maksimalna dokumentirana dob stalno rasla od 1970-ih do 1990-ih, i to za 0,15 godina svake godine. Razlog usporenju vrlo je konkretan.

– Kada su osnovni životni uvjeti na neki način osigurani, tada materijalno blagostanje ne donosi proporcionalni napredak u zdravlju populacije i očekivanoj duljini života. Tako da teško možemo govoriti o odlučujućem utjecaju, barem u dijelovima svijeta gdje su osnovni životni uvjeti zadovoljeni. Usto, stogodišnjaci prije spadaju u iznimke nego u pravilo ili prosjek unutar populacije, a time i ne govore puno o kvaliteti života i životnom vijeku populacije u cjelini – kaže dr. Miran Čoklo.

Genetski potencijal

Plafon je, čini se, dosegnut sredinom 90-ih, kada je maksimalna dokumentirana dob smrtnosti ostala na 115 godina. I porast se očekivane prosječne dobi u tim zemljama znatno usporio. Studija tvrdi kako su šanse da upoznate osobu staru 125 godina nekih 1:10.000. Pitanje je također do koje životne dobi tehnološki napredak može biti efikasan u produljenju životne dobi. Ako netko sa 70 godina premine od bolesti srca, može se pretpostaviti da bi se to spriječilo adekvatnom operacijom. No, stvar se mijenja kada se radi o osobi koja ima 110 godina jer kod nje je vrlo vjerojatno da su, osim srca, i drugi vitalni organi u lošijem stanju. S druge strane, osobe koje dosegnu više od 80 ili 90 godina teško će u tim godinama oboljeti od neke smrtonosne bolesti poput raka, Alzheimerove ili kakve kardiovaskularne bolesti. Ima mišljenja da bi se maksimalni životni vijek eventualno mogao produljiti usporavanjem starenja.

– Produljenje maksimalnog životnog vijeka, odnosno “otključavanje“ eventualnog dodatnog genetskog potencijala, načelno bi uključivalo određene manipulacije na molekularnoj razini, što do danas, smatram, još nije realno i zaživjelo, a to na neki način dokazuje i ova studija. Ipak, valja napomenuti da će se maksimalni genetski potencijal danas rođene djece eventualno pokazati tek za stotinjak ili više godina – smatra dr. Čoklo

>>Nema tajne za dug život, cijeli život sam u svom selu i okružena obitelji 

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?