Jeste li ikada zamišljali svoje savršeno dijete? Bi li imalo smeđu ili plavu kosu, zelene ili sive oči, visoke jagodice ili pjegice? Bi li bilo savršene visine za igranje košarke, imalo talent za sviranje violine ili matematiku? Kakve biste mu karakterne osobine podarili? – tim aktualnim bioetičkim pitanjima započeli su svoje izlaganje o dizajniranim bebama studenti riječkog Medicinskog fakulteta Tena Piljušić i Ivan Franin na prošlotjednoj međunarodnoj znanstvenoj konferenciji "Lošinjski dani bioetike". Buduće liječnike na drugoj godini medicine u sklopu predmeta medicinska etika zaintrigirao je pojam dizajniranih beba koji u svijetu izaziva niz etičkih dvojbi.
Zgrće se novac
Nekritička i neograničena primjena medicinskih dostignuća u slučaju mogućeg dizajniranja nerođene djece u konzumerističkom društvu može imati, slaže se struka, nesagledive društvene posljedice. Zato se tom temom prije svih trebaju baviti bioetičari i liječnici, ali i studenti medicine jer na njima sutra ostaje primjena znanstvenih dostignuća. Odabir izgleda budućeg djeteta realnost je već danas jer u mekama reproduktivnog turizma Indiji, Tajlandu, Ukrajini... agencije posrednici kod, primjerice, surogat-majčinstva zgrću novac nudeći parovima čak i mogućnost odabira nacionalnosti, inteligencije i izgleda djeteta.
U svom radu "Dizajnerske bebe – mogućnosti i etičke prepreke prenatalne dijagnostike i probira" Piljušić i Franin ističu da ono što je nekoliko desetljeća spadalo u domenu znanstvene fantastike danas je lako moguće i primjenjuje se uz pomoć prenatalne i preimplantacijske dijagnostike. Te su dijagnostičke metode zasad uglavnom rezervirane za žene starije od 35 godina kod kojih raste vjerojatnost kromosomskih aberacija te kod roditelja kod kojih postoje rizici za nasljedne bolesti, no, može im, navode, pristupiti svaka žena.
– Iako ove dijagnostičke metode uključuju velik broj pozitivnih učinaka, postavlja se pitanje koliko je daleko pojedinac spreman ići za poboljšanjem genetskog zapisa svog potomka. U posljednje vrijeme pojavljuju se u medijima glasovi koji upozoravaju na kritičnost prema tim metodama i izražavanje bojazan da želja za poboljšanjem genoma budućeg čovjeka ne prijeđe u eugeniku. Iako se primarno koriste za analizu teških kromosomskih bolesti, već sada je moguće utvrditi markere za neke nasljedne bolesti koje mogu biti autosomne ili spolno vezane, kao što bi već sada bilo moguće utvrditi markere za neke osobine poput inteligencije, pamćenja, boje kose i očiju, fizionomije – kaže Piljušić.
U travnju 2015. svjetski mediji izvijestili su o pokusu kineskih znanstvenika koji su uz pomoć CRISPR/Casp 9 kompleksa uspješno modificirali DNK i uklonili gen za ß-talasemiju. Istraživanje nije proteklo bez pogrešaka, no izazvalo je pažnju znanstvene zajednice i laika koji su, ističe, počeli zagovarati uvođenje pravila i restrikcija kojima bi takvi postupci bili rezervirani isključivo za medicinske intervencije u slučaju vrlo teških i potencijalno sa životom nespojivih anomalija.
– Ako nema navedenih indikacija – dob, povijest bolesti – te se dijagnostičke metode skupo naplaćuju. Ljudi boljeg imovinskog stanja mogli bi na svoju djecu prenositi ne samo materijalno bogatstvo nego i željene fenotipske karakteristike, poput izgleda i karaktera, što bi uzrokovalo raslojavanje društva ne samo na razini bogatstva nego i na novoj genetičkoj razini te razvili genetičko plemstvo – kaže Piljušić.
Temelj za raslojavanje
Što o dizajniranju nerođenih beba misli akademik Davor Miličić, dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu? Ne treba, kaže, bježati od razvoja znanosti da bi ljudi imali kvalitetniji i zdraviji život. Ali granice moraju postojati...
– Genetske manipulacije kod nerođene djece u svrhu preveniranja nasljednih bolesti medicinski su opravdane, ali dizajniranje nerođene djece, odnosno naručivanje boje očiju, visine, inteligencije loše je i nedopustivo. Tu bioetika treba zauzeti stav da to nije etički dopustivo. To je put u raslojavanje čovječanstva i najveća diskriminacija onih koji ne mogu dizajnirati nerođenu djecu u odnosu na one koji to mogu i žele – zaključuje prof. dr. Miličić.
>>Majke su kod nas zaštićenije nego u Japanu
>>Makedonska klinika u koju hrle Hrvatice: Mi stvaramo bebe po narudžbi
Ja osobno mislim da će osobe koje se odluče na ovo požaliti. Ti ne možeš genetikom stvoriti Luku Modrića, Alberta Einsteina, pa uostalom ni likove kao što su Tomislav Židak, Dikan Radeljak ili, recimo, Tito. Razlog zbog kojeg eugenika ne funkcionira je taj što mi nismo samo spoj bjelančevina nego smo umna bića - a osim toga vrlo malo toga je nasljedno. Ranije su mislili da je sklonost oceanskoj plovidbi nasljedna. Naravno da nije, ali vidim da ista vjerovanja važe i danas. Nadam se da će svjetska zdravstvena zajednica adekvatno reagirati kad dođe vrijeme. Razum će u ovom slučaju prevladati.