Komorna atmosfera i tonalitet drame "Imena višnje" Branka Schmidta možda nisu bili sasvim primjereni masovnom ukusu i činu subotnjeg otvaranja 62. pulskog festivala, ali upravo te karakteristike neprijeporne su kvalitete filma.
Potpuno drukčiji od njegova prethodna dva furiozna filma ("Metastaze", "Ljudožder vegetarijanac"), "Imena višnje" odlikuju spor ritam i polaganije gradacije. Nose ga dva lika: Slavko (Ivo Gregurević) i supruga Kata (Nada Đurevska), povratnici u kuću na selu, obnovljenu nakon rata. Muž je otresit, a supruga iz dana u dan sve nesigurnija u sebe: stavlja previše kave, hranu soli šećerom...
Agresija umjesto emocija
Imaju sina (Goran Bogdan) kojem je dobro u gradu i navraća tek povremeno, bez volje da nešto promijeni u odnosu među roditeljima. No, promijenit će ga priroda ženina stanja. Ona sve očitije postaje bolesna. Ne samo da se fiksira na ono što Slavko smatra nevažnim vijestima i budalaštinama, nego više ne prepoznaje ni svoga sina, ni unuka – neznanca za kojega jedva čeka da ode jer joj maltretira mačku.
Prema scenariju Josipa Mlakića, Schmidt polako i precizno taloži situacije i atmosferu koji će dovesti do prilično jakog emocionalnog finala u kojem shvaćamo, zajedno s glavnim junakom, koliko je bio hendikepiran i nepravedan prema oboje jer je svoju nemogućnost izražavanja emocija nadomještao agresijom. Iako je film nastao u produkciji HRT-a, što bi podrazumijevalo prohodniji stil i sadržaj, Schmidt izabrao je reducirani kinematografski rakurs zahvaljujući kojem su mu se već otvorila vrata Moskve i nekih drugih festivala kojima vjerojatno neće postati „velik", ali je za ovu sredinu sigurno važan, dirljiv i napravljen s ukusom.
Svi koji su voljeli odlične kratke filmove Ivana Livakovića mogli su se pitati koliko njegov sumanuti, nenarativni stil može podnositi dugometražnu formu. Debitantski „Svinjari" pokazali su da može, ali tek kada kao gledatelj (a osobito kritičar) prestanete čekati kada će film uspostaviti koliko-toliko konvencionalniju dramsku strukturu, što je valjda u skladu s očekivanjem nalaženja smisla u svijetu koji toliko groteskno i satirički prikazuje.
Mediji, nasilje i narodnjaci
To je svijet oko nas; svijet gladan senzacija po svaku cijenu, ljudi koji bi dali sve za malo medijske slave (ovdje osobito upečatljivo i urnebesno zabavno prikazan kroz lik odlične Ane Maras), fundamentalizama raznih vrsta, medijskog i stvarnog nasilja, narodnjačkog mentaliteta... Ako je poruka „Svinjara" da smo svim tim bombardirani bez trunke predaha i nemogućnosti uspostavljanja ikakvog suvislijeg emocionalnog odnosa, onda je ovaj zabavan, uvijek autentično uvrnut i iščašen, ali povremeno i dramatičan (stvarni pokolj svinja) film u potpunosti uspio.
>> HRT-ov film 'Imena višnje' otvorio Pulski filmski festival
