Na najprestižnijoj pozornici velike dvorane Carnegie Halla, svoj američki skladateljski i pijanistički debi u nedjelju je imao Matej Meštrović. Uz ansambl Distinguished Artists Orchestra praizveo je svoju Dunavsku rapsodiju.
- Bilo je to nešto najčarobnije što sam do sada doživio! Puna dvorana, 2800 ljudi, senzacionalna akustika, savršena organizacija – ispričao nam je Meštrović nakon što se jučer ujutro probudio u New Yorku i uvjerio se da nije sanjao. Kući se vraća s trofejom – žicom koncertnog Steinwaya s pozornice Carnegie Halla koja je pukla pod njegovim prstima na generalnoj probi, nadimkom “Stringbreaker” i novim američkim projektom koji je već počeo planirati sa izdavačem Parma Recordings, koja je lani objavila i s velikim uspjehom na svjetsko tržište plasirala CD s Meštrovićevom obradom Vivaldijevih godišnjih doba za tri klavira.
Iza ovog velikog uspjeha i američkog debija stoji još jedan hrvatski umjetnik, dirigent Miran Vaupotić, kojem je nedjeljni koncert bio već drugi nastup u Carnegie Hallu. Osim što su jednako marljivi, Vaupotić je, za razliku od Meštrovića, vrlo miran čovjek bez ikakve brige oko vlastite promocije, koliko god shvaća da je to danas važan dio posla. Nema ga čak ni na Facebooku.
- Jednostavno nisam takav. Da jesam, danas bih možda već bio tko zna gdje, a možda i ne bi – ispričao mi je nedavno u Lisinskom, gdje je napokon imao dirigentski debi i sa Zagrebačkom filharmonijom, i sa Simfonijskim orkestrom HRT-a. Upravo zato o njegovoj zavidnoj međunarodnoj karijeri hrvatska javnost ne zna gotovo ništa. Mirana je u glazbu već kao dijete uveo njegov djed, klarinetist u orkestru Opere zagrebačkog HNK i violinist. On je unuku, kada je u najgore moguće ratno vrijeme kretao u glazbenu školu, izabrao harmoniku, koja je postala njegova velika ljubav, sve do diplome na Muzičkoj akademiji u Puli. Kao solist na bandoneonu Vaupotić je napravio svoj prvi krug oko svijeta, a stečene veze kasnije su ga dovele i za dirigentski pult mnogih orkestara, nakon što je završio i studij dirigiranja u grčkom Volosu.
Dragocjeno iskustvo sticao je s filharmonijskim orkestrom u ukrajinskom gradu Lugansku. Dirigirao je u Moskvi, Sankt Peterburgu, Buenos Airesu, Kairu, Pragu, Beču, New Yorku... Prije lanjske kineske turneje sa Zagrebačkom filharmonijom, tamo je već bio odveo i orkestar s Malte. Dvije sezone vodio je ljetni operni festival u Philadelphiji. Prvi CD snimio je u Moskvi, a drugi s Londonskim simfonijskim orkestrom!
U jubilarnoj sezoni preuzeo je lani vodstvo Hrvatskog komornog orkestra i odveo ga u bečki Musikverein, a od prošle zime stalno je zaposlen u diskografskoj kući Parma Recordings kao projektni direktor zadužen za analizu i selekciju novih partitura suvremenih skladatelja i organizaciju njihovih koncertnih promocija. Tako je organizirao i ovu newyoršku praizvedbu djela koje će Parma Recordings u lipnju, skupa s još dvije druge Meštrovićeve rapsodije, snimati sa Zagrebačkom filharmonijom.
- Uvijek sam smatrao da će se već pročuti ako napravim nešto zaista važno – skromno govori Vaupotić. I bio je u pravu, a mi ćemo ga ubuduće držati na oku.
