Još donedavno Salon mladih mogli smo najavljivati kao najveću i najdugovječniju nacionalnu izložbenu manifestaciju vizualnih umjetnika do 35 godina. No s njegovim, u zagrebačkom HDLU jučer otvorenim 37. izdanjem slobodno možemo reći da je ta izložba i dalje sve to, ali i da je nadrasla samu sebe i postala suvremena, otvorena, zabavna, edukativna, pa čak i glazbena manifestacija na više lokacija, a u čijem su centru umjetnici koje ćemo idućih godina sigurno gledati u domaćim galerijskim prostorima. Štoviše, Salon ove godine gleda i izvan granica pa će ga do 16. lipnja, do kada traje, posjetiti jedanaest profesionalaca iz osam europskih država koji će održati seminar “Velika očekivanja” o profesionalizaciji umjetničkog djelovanja.
Kustos centralne izložbe u HDLU, naslovljene “Pao sat u bunar”, je Lovro Japundžić, sjajan mladi stručnjak koji djeluje i na međunarodnoj sceni, a autor je i ovogodišnje teme Salona koja se, najšire rečeno, bavi vremenom. Preciznije, umjetnici u okviru te tema istražuju mogućnosti koje nastaju uslijed neprilagođenosti normativnom toku vremena.
– Izloženi radovi zahtijevaju pozornost i vrijeme posjetitelja, a bunar iz naslova samo je jedan prozor za početak čitanja raznovrsnih radova obuhvaćenih izložbom. Za naziv izložbe inspirirao sam se igrom “Care, care gospodare, koliko ima sati?”, gdje sam car figurira kao normativno vrijeme koje pokušavamo svrgnuti, rekonstruirati, bolje prilagoditi svojim životima – kazao je Japundžić.
U sklopu tog postava je 30-ak umjetnika, novih imena koja postaju generatori noviteta na sceni. Prošetali smo postavom, izdvojit ćemo samo neke. Jako je zanimljiv rad Alexa Brajkovića u kojem biljke sviraju tibetanske zdjele i gongove. Ideja rada je kroz zvuk ukazati na prisutnost biljaka kao živih bića. Senzori registriraju biološke signale koje šalju u računalni softver, a on generira kompoziciju koju mehanički sklopovi udaraju po instrumentima. Paula Tončić izlaže minimalnu instalaciju s jakom pričom – “Ona se igra nožem”. U pitanju je medijski print na aluminiju rastopljenih noževa i objekata, materijala i fotografija pronađenih u napuštenim djevojačkim domovima. Umjetnica se u radu tematski bavi djevojaštvom i anksioznostima odrastanja.
Branimir Štivić pak pozabavio se ekologijom, točnije potkornjacima, parazitskim kukcima koji borave u tunelima kore drveta. Tragovi koje kukci ostavljaju sviđaju mu se zbog svojega grafičkog potencijala pa istražuje tipografski potencijal tih reljefa na kori i prebacuje ih kao model u stroj te od njih radi videoinstalaciju. Šira tematika rada je propitivanje odnosa zavičajnih i invazivnih vrsta i njihova krhkog balansa budući da potkornjaci nisu problem dok god u prirodi vlada ravnoteža, danas prilično poremećena uništavanjem šuma.
Jelena Visković, umjetnica koja živi u Londonu, programerka koja često radi u gejmerskim softverima, predstavlja rad koji je spoj računalno generiranih slika i snimljenog materijala. Produkt je SF film na šest ekrana postavljenih da ponude inverzivno iskustvo, a pratimo glavnog protagonista koji se odcjepljuje iz komune Happy Nation i sjeda na hakirani gradski motocikl, koji se želi odcijepiti od Uber sistema, i zajedno se upuštaju na put samootkrivenja.
Ivor Tamarut pozabavio se Zaljevskim ratom, odnosno momentom medijske manipulacije narativa tog prvog rata televizijski prenošenog uživo, a Valentina Butumović, umjetnica koja u Berlinu radi u shopu u kojem se izrađuju kostimi od lateksa po narudžbi, propituje materijalnost lateksa u umjetnosti pa on topljenjem i miješanjem s voskom postaje materijal za “slikanje”.
John Miličić svoj je put od Hvara do Jelse nizanjem vizualnih sekvenci sjećanja naslikao na oko 200 pločica medijapana, a rezultat je toga impresivan rad od devet metara. Bruna Jakupović, poznata nam već i po radovima od tijesta, kose ili noktiju, napravila je sjajne skulpture od smokija, a Ana Ratković Sobota tri tekstila oslikana tehnikom voska koja prikazuju Plitvička jezera preslikana s fotografija s početka prošlog stoljeća. Njima ukazuje na promijenjenu situaciju izgleda Plitvičkih jezera zbog neplanske gradnje i masovnog turizma.
Uz glavnu izložbu Salona tu je i program Situacija kojim se daje prostor umjetnicima čiji je rad zapažen u prethodne dvije godine, a koji se svojim djelovanjem ne mogu pronaći u uskom zadanom konceptu centralne izložbe. U sklopu tog programa 23 umjetnika izlažu u Arheološkom muzeju.
Sve skupa zanimljivo iskustvo za preporuku, tim više što je Salon mladih ujedno i posljednja izložba u HDLU prije no što prostor na jesen zatvore zbog potpune renovacije zgrade. Zatvoren će biti, procjenjuje se, dvije godine i svoja će vrata otvoriti 2026. ususret 38. izdanju Salona.
