39 dana lipnja dnevnik je nastao tijekom rezidencijalnog boravka Teofila Pančića u Splitu, a ugledni pisac, kolumnist i novinar u svom dnevniku, na tragu dnevničkih zapisa Maxa Frischa, izvlači maksimum iz dnevničke forme. Njegovi zapisi tako se čitaju kao dirljiva, humoristična i duboko humana kronika jednog vremena i jednoga grada, putopis jednog prostora, prikaz jedne književno-kulturne scene.
Za razliku od brojnih kojima su potrebne godine da uhvate ‚strukturu osjećaja’ jednog vremena i podneblja, Pančić pokazuje kako je to moguće u malom odsječku vremena, odnosno da vrijeme nije bitno da se zareže u samu srž mentaliteta jednog prostora. Pročitajte ulomak koji govori o njegovu posjetu jedinom splitskom antikvarijatu, Splitu 3 i dirljivoj molbi upućenoj 1988. Gospi od Sedam Žalosti: ‚Isuse budi nam blizu i uništi krizu’.
Poslušajte i pjesmu sa soundtracka knjige.
petak, 27. jun
Jedini, kažu, splitski antikvarijat, u ugodnom senovitom dvorištu, stotinak metara iznad Hvaranina. Radno vreme dvokratno, onako baš staromediteranski, jer ko će ić' radit po onon zvizdanu? Prostor ugodan, gospođa za pultom prijazna, može li bolje?
Cunjam među policama, uranjam u nadi da ću izroniti biser, a nešto se uvek izroni. Beletristika je podeljena na hrvatsku književnost i stranu književnost. Strana bi književnost valjda imala biti ona koja nije hrvatska književnost, da kako drugačije?
Više pročitajte na linku.
