Izraelska kinematografija stječe prepoznatljivost diljem svijeta, izraelski filmaši osvajaju nagrade na festivalima, poznati su po svijetu i sve me to motivira da snimam filmove i dotičem ljude širom svijeta – kaže izraelska redateljica Efrat Shalom Danon, autorica dokumentarnog filma \"Sanjalice\" o dvije ortodoksne djevojke koje se žele baviti filmom u zatvorenom religijskom društvu.
Film koji će biti prikazan u sklopu Tjedna izraelskog filma od 15. do 20. studenog u zagrebačkom kinu Europa napravila je iz osobnog iskustva, gledajući svoju sestru:
– Život ortodoksne židovske žene podijeljen je na dvoje: u jednu ruku ona vodi normalan život – radi, diže obitelj, a u drugu ruku kao religiozna žena mora slijediti pravila koja joj nalaže vjera. Mora se prilagođavati nepisanom pravilu skromnosti: mora nositi skromnu odjeću, pokrivati kosu nakon što se uda, ne smije ostajati sama u prostoriji s drugim muškarcem koji joj nije muž ili član obitelji... U nekim ortodoksnim zajednicama ženama nije dopušteno voziti i općenito možemo reći da žive u zatvorenom i patrijarhalnom društvu. Ortodoksni svijet nije mi stran jer je moja sestra postala religiozna prije 17 godina i kroz nju sam upoznala svijet ortodoksnog ženskog filma. Fascinirao me taj fenomen žena koje nikada nisu pogledale film, koje ne smiju ni ući u kina. Te su žene za mene pioniri, i to je ono što me uvelo u priču – snaga stvaranja unatoč svim ograničenjima i snaga ženstvenosti u zatvorenom svijetu u kojem žive.
Jedan od najvećih problema za redateljicu bio je ući kamerom u svijet tih žena.
– Među glavnim je vrijednostima tih žena skromnost i nepokazivanje u javnosti, zato su bile jako sumnjičave prema meni kao sekularnoj redateljici. I nakon dugog istraživanja konačno sam našla Ruchamu i Tikvu koje su pristale sudjelovati u filmu, ali bilo je teško dobiti odobrenje rabina. One su istodobno bile uplašene zbog filma i željele su se izložiti.
Redateljica priznaje da svijet od izraelskog filma još uvijek očekuje angažirane teme, od pitanja holokausta do današnjih političkih vrenja, ali kaže da to više nije pravilo:
– Izraelski se film razvija, traži nove teme i žanrove. Nadam se da i ja kao filmašica mogu ponuditi nove poglede.
Važan je razlog za razvoj izraelskog filma popuštanje vjerske stege.
– Nakon što je film godinama smatran zlom, rabinski je establišment shvatio da ne može zanemariti rastući utjecaj filma i da bi bilo bolje da ga odobre nego da ga ljudi gledaju potajice. Ipak, još uvijek postoje radikalna stremljenja prema ženskoj kinematografiji i zato treba dosta hrabrosti za sudjelovanje u tim filmovima.
i nikom ništa, nigdje boraca za ljudska prava i modernih sufražetkinja babe. a kad neki svećenik nešto kaže s olatar bez ikakvog utjecaja, odmah kuka i motika.