“Sa sistemom se rodiš k’o sa srčanom manom”. Ta rečenica Tene Štivičić možda najbolje opisuje sukus njezine sada već slavne drame “Tri zime”, čija je hrvatska praizvedba bila u subotu 30. travnja, na sceni HNK Zagreb.
Stambena pitanja
Kroz priču o jednoj obitelji, njezine četiri generacije i jednoj kući u bogataškom dijelu Zagreba, prelamaju se sustavi koji su od 1918. protutnjali kroz taj isti Zagreb. No, ovo nikako nije politička drama, iako je politika njezin važan dio: od prizora kada mlada partizanka dolazi po ključ dodijeljenog joj stana i na stolu druga zaduženog za stambena pitanja pronalazi stotinjak ključeva od domova ljudi čiju sudbinu nikada nećemo doznati, preko obitelji okupljene oko televizora s kojeg se čuje izvještaj o odlasku slovenske, a zatim i hrvatske delegacije s Kongresa komunista Jugoslavije, pa sve do ulaska Hrvatske u EU. Ovo je obiteljska saga, priča o životu koji teče uinat pogubnoj politici. Tako je posebno potresna scena u kojoj Aleksandar Kralj, nakon sahrane svoje žene partizanke, kćerima i obitelji konačno ispriča kako je preživio križni put. “Tri zime” priča je koja nema kraj, jer svatko u publici dalje piše svoj lako zamislivi scenarij nakon što obitelj, uz taktove Thompsona, odlazi na vjenčanje najmlađe kćeri koja se udaje za tajkuna koji im je ušao u život, a njima – unatoč svim sumnjama – ostaje tek vjera u njegovu riječ. Vjera za koju jasno znaju da je obmana.
Tena Štivičić, inspirirana poviješću vlastite obitelji, ovdje govori o snažnim ženama, onima koje čine sve za svoju obitelji, ali su istodobno cijeli svoj život pritisnute osjećajem beskrajne osamljenosti. Redatelj Ivica Buljan poštuje sve što je napisala, stavljajući priču u dojmljiv okvir. Osjećaje podcrtava sjetnom i nostalgičnom glazbom Mitje Vrhovnika Smrekara, koja je jedan od najbitnijih elemenata ove predstave, a košmar koji junakinje pokušavaju držati podalje od obitelji scenograf Aleksandar Denić naglašava velikim, plastičnim zaslonom u kojem se kao u ogledalu održavaju dijelovi scenografije i sami likovi.
Moćni glumci
Buljan je ovdje okupio nevjerojatno moćnu ekipu glumaca, pa su i oni u epizodnim ulogama vrijedni pamćenja. U već spomenutoj epizodi tate Kralja vidjeli smo odličnog Sinišu Popovića, u najvažnijoj muškoj ulozi dramom dominira Dragan Despot, a sjajan je i novopridošli član ansambla Drame HNK Mislav Čavajda.
No, ovo je drama moćnih žena: Alma Prica kao Monika, precizno je suzdržana kao služavka, žena koja je početkom 20. stoljeća rodila izvanbračno dijete, Ksenija Marinković moćna kao Maša, baš kao što Jadranka Đokić Alisu igra kao kći koja pretvorbama promijenjenu Hrvatsku doslovno doživljava kao Alisa u zemlji čudesa. Najveće glumačko iznenađenje i ovoga je puta neponovljiva Nina Violić u ulozi Karoline, ali i mlada Luca Anić, koja u ulozi Lucije (desetogodišnje djevojčice i žene od 31) dokazuje zašto je stipendistica HNK Zagreb i zašto njezino ime treba zapamtiti.
Mislav Čavajda odavno je sjajan, nije potrebno reći da je novo pridošli član HNK-a kao da mu je to obasjalo talent! Bolje reći ,radite repertoar prema onome što bi tog glumca stavilo u prvi plan.