“Vaš film nažalost nije uvršten u ovogodišnji festivalski program. Želimo Vam više uspjeha drugi put.” Ta je štura copy-paste poruka prije nekoliko dana stigla na adresu redatelja Andreja Korovljeva iz organizacije Pulskog filmskog festivala. I da se radi o bilo kojem drugom filmu i bilo kojem drugom festivalu, Korovljevu bi to bilo dovoljno. “Nema veze, više sreće drugi put”, možda bi pomislio i on, da se ne radi o Puli i dokumentarnom filmu “Tusta”. Nacionalna filmska manifestacija koja će se ove godine održati po 67. put, odbila je film o možda najpoznatijem i svakako najomiljenijem Puležanu koji je hodao ulicama toga grada – Branku Črncu Tusti, legendarnom sindikalistu i frontmenu punk benda KUD Idijoti. A nakon što je redatelj na svojoj Facebook stranici objavio tu informaciju, započela je lančana reakcija zgražanja koju su prenijeli gotovo svi mediji diljem regije.
– Dokumentarci već godinama nisu omiljeni na pulskom festivalu. Dobro znamo i kakav je bio odnos umjetničkog ravnatelja Zlatka Vidačkovića prema dokumentarcima. A ove godine program je sklepan i skrpan zbog nedostatka produkcije, pandemije i ostalih nesretnih okolnosti i sad se odjednom počelo čupati dokumentarce. To je meni drago, dapače, ali mi se čini i da je do toga došlo iz potpuno drugih pobuda, a ne iznenadne ljubavi prema dokumentarnom filmu – kazao nam je Korovljev, inače rođen u Puli, kojoj je posvetio i niz svojih filmova. Da ne bi ispalo kako “Tusta” zaslužuje projekciju samo zahvaljujući lokalpatriotizmu, vrijedi napomenuti i da su ovo prva zatvorena vrata na koja je naišao. Igrao je u svim većim hrvatskim gradovima, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Italiji, Makedoniji, Sloveniji… Pogledalo ga je tako, za dokumentarni film, nevjerojatnih 11.000 gledatelja. A onih je šturih nekoliko rečenica kojima se “Tusta” pokušao pomesti pod tepih kasnije je malo podrobnije obrazložio umjetnički ravnatelj Zlatko Vidačković. Problem s filmom je, ukratko, u tome što je svoju premijeru doživio već prošle godine i krenuo u kinodistribuciju koju je, doduše, nakratko prekinula pandemija. Previše je prikazivan, već je igrao u Puli, svi su ga vidjeli, pa zašto ga niste prijavili prošle godine – dao bi se sažeti njegov odgovor. Takav argument, tvrdi Korovljev, nema nikakvu težinu ni pokriće.
O “Tusti” Vijeće nije ni raspravljalo
– Kod prijavljivanja na Pulski filmski festival kao uvjet ne postoji premijerno prikazivanje. Film može odigrati sve svoje festivale i na nama je da odlučimo kad ćemo ga prijaviti. Neki rok, naravno, postoji, ali ga sada možemo prijaviti bez problema. Umjetnički direktor je taj koji radi prijedlog selekcije, termina i svega što inače prati film unutar njegova festivalskog života i to predoči Vijeću filmskog festivala sastavljenom od 13 članova. Vijeće na sjednici zatim diskutira o selekciji i ostalim dostavljenim materijalima. Ja ne znam što se dogodilo na ovoj sjednici jer nisam dobio uvid premda je kao javna ustanova PFF dužan dati na uvid tijek te sjednice, kako i u kojem je kontekstu film spominjan i zašto je odbijen – objašnjava nam Korovljev. Postoje brojne indikacije da dokumenti o prijavi “Tuste” Vijeću uopće nisu dostavljeni pa se o njemu nije ni razgovaralo. O čitavom skandalu zato se raspravljalo u emisiji platforme R+ gdje je redatelj i novinar Robert Zuber organizirao online duel između redatelja Korovljeva i umjetničkog ravnatelja Pula Film Festivala Zlatka Vidačkovića..
– Ekipa filma i producent pokazali bi poštovanje da su nam ga dali prije godinu dana. Vi ste izbjegli Pulu i otišli u Motovun. Da volite ovaj festival i da vam je stalo, mogli ste dati svjetsku premijeru prošle godine u Puli. A ne sada, nakon što je film izigran, evo ga pulskom festivalu. To nije poštovanje! – vikao je usred emisije vidno uzrujani Vidačković.
Tijekom emisije javio se i predsjednik Hrvatskog društva filmskih djelatnika Ivan Goran Vitez koji je raspravi dodao interesantan komentar.
– Kao član Vijeća festivala na sjednici sam pitao gospodina Vidačkovića nema li u Areni prikazati koji zanimljiviji dokumentarni film od ponuđenih televizijskih dokumentaraca. Odgovorio je da nema. Pritom sam jedan od autora koji je lani dao svjetsku premijeru svog filma Puli i doživio standardno pffestivalsko ponižavanje koje prođu uglavnom svi filmski autori bez obzira premijerno prikazivali film u Puli ili ne – napisao je Vitez.
Što stoji u pozadini svega, pitaju se i Korovljev i nebrojeni komentatori po društvenim mrežama. Je li riječ o navodnom nepoštivanju festivala, kalkuliranju pred izbore ili možda ideološkim prijeporima zbog izrazito antifašističke podloge djelovanja KUD Idijota koju film ne skriva? Šlag na tortu je i činjenica koju je prvi primijetio producent Nenad Puhovski. Film “Stepinac: kardinal i njegova savjest”, još jedan dokumentarac koji je već imao premijeru, svejedno je uvršten u program i prikazat će se – u Areni.
Politička odluka?
– Jedini zaključak koji sam ja osobno mogao izvući iz toga jest da je to neka vrsta političke odluke. Možda zbog toga da film ne dobije nagradu publike, ako ne već zbog svoje kvalitete nego zbog neke empatije prema svom sugrađaninu koji je ostavio puno toga u nasljeđe gradu. Ili strah zbog ponavljanja “filma slučaja” poput sjajnog “Dnevnika Diane Budisavljević”. Je li to možda trn u oku, opet jedan “partizanski” film, pa se netko malo uplašio i rekao “ajmo to staviti pod tepih”. Ako je tako, mislim da su napravili potpuno krivi potez jer to nije moglo proći ispod radara. Ja nisam tip koji šuti. Mene nagrade ne zanimaju, ali želim da ljudi pogledaju film. Zato smo i organizirali toliko besplatnih projekcija, jer želimo da on dođe do onih koji nemaju mogućnost otići na filmski festival ili nemaju kino u svom mjestu – zaključio je Korovljev.
A iako “Tustu” nećemo gledati u Puli, bar ne u Areni, zagrebačka publika ima ga priliku vidjeti još jednom. Ove subote, sasvim besplatno, uživajte u toj filmskoj poslastici pod zvijezdama na terasi kluba Boogaloo.
Mmmda - mogli bi ovako - jedne godine film kao što je bio već spomenuti "dnevnik Diane B. " a slijedeće godine sličan film koji prikazuje priču o stotinama civilnih žrtava mučenih, masakriranih i pobijenih od partizanskog koljača, generala i "narodnog heroja" Djoke Jovanića, u svibnju 1945. u "pokolju u Gračanima". Pa onda slijedeće godine opet jedan "partizanski" pa onda... i tako naizmjence..