Splitski umjetnik i izvanredni profesor na Umjetničkoj akademiji Viktor Popović izlaže u Laubi najnovije i starije radove okupljene u izložbi bez naziva. Predstavlja 11 radova koji su osmišljeni posebno za prostor Laube – riječ je o gumenim prekrivačima ispod kojih je Popović postavio predmete vezane uz povijest prostora Laube koji je prije restauracije bio Tekstilni kombinat Zagreb - šivaći i pisaći strojevi, dijelovi tkalačkog stana bili su inventar tvornice, a danas žive kao eksponati. Kako je svaki predmet drugačijeg oblika, tako i guma koja ih prekriva poprima različite forme i djeluje kao zasebna skulptura. Na izložbi se predstavlja i olovni zastor koji je Popović napravio još 2000., a danas je dio zbirke Filip trade, i kojim je napravio iskorak prema trodimenzionalnom izričaju, instalaciji.
Svjetlosne instalacije od fluo cijevi čine najveći dio postava, odnosno zauzimaju najveći dio Laube. Riječ je tri natpisa postavljena uzduž galerijskog zida: emerging artist, mid-carer artist i established artist koji pojašnjavaju statusne opise umjetničkih karijera – Popović primjećuje da hrvatski jezik puno teže razlikuje generacije mladih umjetnika i onih u razvoju kao što to natpisima na engleskom postavlja Popović. Posebno dojmljiva je mreža sastavljena od gotovo 160 fluo svjetlećih cijevi koja je montirana pet dana. Podijeljena je u tri segmenta koji se spajaju se na odvojene osigurače. Ideja se vezuje uz geometriju s kojom se bavi dugo. Intrigiralo ga je hoće li dimenzije cijevi biti ograničavajuće te hoće li uspjeti dobiti zamišljenu strukturu iz postojećih cijevi. Mrežu je prvi puta izložio u splitskoj Galeriji umjetnina u programu Jedan na jedan s Igorom Eškinjom 2011. godine. Za izložbu u Laubi mrežu je proširio kako bi se prilagodila prostoru. – Volim ciglene zidove Laube. Prostor je izazovan zbog industrijskog karaktera koji je blizak mojoj estetici promišljanja. Najčešće radim upravo s industrijskim materijalima - olovom, gumom, ali i fluo svjetlećim cijevima koje su mi zanimljive zbog činjenice da se radi o plemenitom plinu i živinim parama uhvaćenim u staklenoj cijevi koji su neuhvatljivi i u materiji ne znače ništa, no tek ih zarobljene uspijevamo vizualizirati – govori Popović.
