Veliku će počast u svojim starim danima koje provodi u domu, u blizini zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, doživjeti grafička i tekstilna dizajnerica Marija Kalentić. Večeras se upravo u MUO otvara izložba posvećena njezinu stvaralačkom opusu, a taj je, prema riječima kustosice Koraljke Vlajo, oblikovao poslijeratnu stvarnost druge polovice 20. stoljeća u nas.
Propisane boje
Marijin “kamenčić” važan je jer nas je iznova vezivao za ljepotu stvari, čak i kad je u ideološkom okružju ljepota bila javno sekundarizirana. Zakratko, naravno, jer jugoslavenski je put bio bitno drukčiji od ruskoga, odnosno sovjetskoga, gdje su do 60-ih godina bile propisivane i boje koje se smiju nositi.Marija Kalentić diplomirala je 1954. na Akademiji primijenjenih umjetnosti, u klasi prof. Branke Hegedušić, a kod prof. Krste Hegedušića završila je i postdiplomski studij. Žene se sjećaju kako je 1960-ih godina u nas plavo sjenilo za kapke u maloj kutijici bilo jedino sjenilo koje se moglo kupiti. Razlog nije bio ideološki, nego ekonomski. Upravo je tada Marija Kalentić razvijala svoj “beauty-design”, a njime se bavi i izložba u MUO obuhvaćajući razdoblje od 60-ih do sredine 80-ih godina.Sigurno je da dizajn tubica za kozmetičke preparate, bočica za Nevine proizvode ili plosnatih metalnih posudica za kreme definira i kulturu njihove potražnje i potrošnje. I smjenu te kulture glamurom novog doba.
Chanelov font slova
Stariji će se posjetitelji sjetiti svojih prvih parfema ili parfema njihovih djedova i baka. Tu su fatalna Crna mačka, muški miris Tabaco... Marija Kalentić koristila je isti font slova za nazive parfema kao i besmrtni Chanel. Modernost dizajna ambalaže Marije Kalentić tu ne zaostaje za Chanelom.Sve prototipove za ambalažu kozmetičkih proizvoda dizajnerica je ručno izrađivala. To je toliko savršeno da vam na izložbi to netko mora reći kako ne biste mislili da gledate staru kutijicu s industrijske trake.Izložba, dakako, osim Nevinih ambalaža donosi i divan Marijin dizajn tekstila. A dio je i “Adventa u MUO”.
