Nemamo strategiju o Kini, koju vidimo kao na zemlju bicikala, iako godišnje proizvede 18 milijuna automobila samo za svoje tržište – napominje bivši predsjednik Stjepan Mesić.
Jedan je od autora knjige Kina na Balkanu, u izdanju Plejade. Autori su i potpredsjednica Geoekonomskog foruma politologinja Jasna Plevnik i profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Ljubo Jurčić. Knjiga je predstavljena u petak u Kineskom paviljonu Zagrebačkog velesajma.
Lošu Hrvatsku politiku prema Kini Mesić oslikava podatkom da je jedva nagovorio premijera Ivu Sanadera da ruča s kineskim predsjednikom Hu Žintaom kada je ovaj 2009. posjetio Hrvatsku.
– Kina je u posljednjih 35 godina 20 puta povećala svoj brutodruštveni proizvod. Izučavati kineski uspjeh, koji je odraz bogate tradicije kineske civilizacije, može dati odgovor na pitanje u čemu je tajna našeg zaostajanja – smatra ekonomist akademik Zvonimir Baletić.
Drži i da jugoistočna Europa može imati koristi od tog razvoja, jer ona predstavlja jedan od koridora koji povezuju Kinu s Europom.
– Prikazujemo globalnu politiku Kine, koja je podređena ciljevima miroljubivog razvoja. Nju zanima regionalni pristup. Ona teži harmoničnom svjetskom porektu s više središta i ne slažemo se s onima koji vide opasnost u kineskom razvoju i predviđaju kinesko-američki sukob – kaže J. Plevnik.
Jurčić kaže da iza kineske politike i njezinog gospodarstva stoji tri tisuće milijardi dolara gotovine i napominje da ogromna Kina ostvaruje od 1970-ih godina prosječan gospodarski rast od deset posto.
– Takav sustav treba organizirati, a mi se još nismo, mada je Hrvatska po broju stanovnika poput jedne pekinške ulice – uspoređuje Jurčić.
Što bi se reklo: Danke, nein! Nitko od spomenutih ne dira u kritičan podatak - da je golem dio kineske industrije profitabilan isključivo zbog ropskoga rada zaposlenih i krajnje agresivnog zagađivanja okoliša! Da slijedi europsku politiku u trokutu država:poslodavci:radništvo i pridržava se europskih propisa o utjecaju na okoliš, Kina niti bi bila konkurentna (dampinškim cijenama!), niti bi se izvukla iz kaosa zaostale zemlje 'trećega svijeta'. Ukratko, kineski 'recept' može biti zanimljiv samo režimima koji mogu angažirati ropsku radnu snagu i uništavati okoliš na štetu budućih generacija! Uostalom, zar pohlepa novopečenih kineskih 'komunističkih' milijardera nije dovoljno etički skaredna da ne bi demaskirala cijeli taj amoralni sistem? (Usput, čudi me da J. Plevnik prodaje takav bofl, za diletanta svemirskih ambicija i niškorist parazitskog mentaliteta - ni najmanje!)