Godina je 1868., svijet se nalazi usred industrijske revolucije. Osvajanje svemira još je uvijek samo san, ali Claire Dulac, pionirka u istraživanju nebeskog etera, vjeruje da je eter ključ za ostvarenje tog sna. Tvrdoglava u svom naumu, kreće sama balonom u izuzetno riskantnu ekspediciju čiji je cilj dokazati da eter zaista postoji. Dobra je vijest da je bila u pravu, a loša što to ne može ni s kim podijeliti. Godinu dana kasnije njezin sin Séraphin skupa s ocem još uvijek tuguje zbog majčina nestanka, ali nadu im je iznenada probudilo misteriozno pismo iz Bavarske u kojem ih nepoznat netko obavještava kako je pronašao Clairein brodski dnevnik te ih poziva da smjesta dođu. U pitanju je, ni manje ni više, zagonetni bavarski kralj Ludvig koji se potajno bavi izgradnjom revolucionarnih letećih strojeva. Otkriće dnevnika s dokazom o postojanju etera uvjerilo ga je da je njegov san moguć: sagradit će brod s pogonom na eter i osvojit će Mjesec! Ali i druge se države zanimaju za ta istraživanja i u njima vide uznemirujuću praktičnu primjenu. Čemu kolonijalne trzavice oko neke tamo afričke zemlje, kad nam se zahvaljujući eteru nude čitavi kontinenti?
Alex Alice se probio u prvu ligu francuskih stripaša zahvaljujući “Trećem zavjetu”, srednjovjekovnom povijesnom spektaklu i njegovu nastavku “Juliju” te “Siegfridu” koji je temeljen na Wagnerovoj operi “Prsten Nibelunga”. Oba su stripa postigla veliki komercijalni uspjeh, a i kritika ih je jako dobro prihvatila okitivši ih mnoštvom nagrada, stoga se s nestrpljenjem očekivao njegov idući projekt. Kad je 2014. izašao prvi nastavak “Zvjezdanog dvorca” u obliku novina (šesnaest stranica ogromnog, novinskog formata) za relativno malu izdavačku kuću Rue de Sevres, iznenađenje je bilo potpuno. Nadahnut romanticizmom i književnošću 19. stoljeća, ali dobrim dijelom naslanjajući se na romane “Put na Mjesec” i “Od Zemlje do Mjeseca” Julesa Vernea, Alice je stvorio pravo malo remek-djelo. Prvo što upada u oči promjena je crtačkog stila. Umjesto klasičnog crteža tušem, Alice je “Zvjezdani dvorac” naslikao vodenim bojama, očito nadahnut japanskim genijem animacije Hayaom Miyazakijem. Rezultat je izuzetno lepršav, šarmantan i impresivan crtež koji osvaja na prvi pogled, istovremeno bogat detaljima i jasan, uz mrvicu kiča, taman toliko koliko je potrebno kad crtate strip u kojem su glavni likovi kraljevi, carice, svemirski brodovi i dvorci. Akcijske scene su dinamične, sjajno kadrirane i maestralno režirane, a pozadine, kostimografija i scenografija su vjerni i živopisni. Nije ni čudo što je ovaj strip u Francuskoj objavljen u nekoliko formata, od kojih onaj najveći (30 x 40 cm) zaista ostavlja bez daha.
Izvanredan crtež ovdje je, srećom, popraćen i jednako dobrim scenarijem. Alice je očito istesao zanat gotovo do savršenstva, vidi se da je uloženo jako puno truda i promišljanja na razradu i konstrukciju priče, kako bi se na kraju sve sklopilo u skladnu cjelinu. Ritam je besprijekoran, drama je pravovremeno razblažena humorom i gegovima, podjela na poglavlja od 16 stranica jako dobro funkcionira budući da se u svakom otkriva komadić priče, ali i neki novi zaplet koji vas tjera da pohlepno gutate stranice sve do kraja, baš kao i kod Julesa Verna. Istina, u Vitezovima Marsa, drugoj knjizi serijala, primjetan je mali pad, ali samo zato što je prva knjiga tako dobra.
Za kraj bih samo još spomenuo po meni najvažniju vrlinu ovog stripa, a to je činjenica da je napisan za sve uzraste, doslovno za „od 7 do 77“. Današnja strip-publika postaje sve starija i starija pa su takvi „univerzalni“ stripovi velika rijetkost, a želimo li odgojiti nove generacije čitatelja stripa, moramo im dati adekvatne naslove. Srećom, Alice neumorno radi na novim nastavcima tako da će materijala biti. Jedva čekam!
Zvjedzani dvorac
Fibra, Biblioteka kolorka 152, 171
215 x 280 mm, Tvrdi uvez
144 stranica, 150 kn
