Koncert postave The Baylor Project u petak navečer na 14. Zagreb Jazz Festivalu bio je jedan od najboljih uopće u povijesti festivala, a vidio sam ih preko pedesetak, skoro sve. To što je publika u kazalištu Kerempuhu doživjela bilo je toliko dobro da mi je palo na pamet kako bi Baylor Project ovako nešto mogli odsvirati i na pozornici iduće dodjele nagrada Grammy i pokupiti salve ovacija.
Uz podatak da su prošli tjedan osvojili sedmu nominaciju za Grammy treba navesti da grupa postoji od 2017., što znači da su bili nominirani stalno, a imaju samo dva studijska albuma i jedan koncertni, koje su i potpisivali publici nakon koncerta. Njihova visoka klasa osjetila se od samog početka, ali i neposrednost te volja za kontaktom s publikom. Koliko god bili vrhunska sviračka ekspertiza, Jean i Marcus Baylor na vokalima i bubnjevima s postavom kvinteta (kontrabas, klavir i saksofon) posjeduju i onaj drugi, „ljudski faktor“ razumljivosti.
Od tih sat i dvadeset minuta nastupa u Kerempuhu već su u prvih nekoliko skladbi pokazali kako to rade najbolji. U samo prve četiri teme, od početka sa „We Swing (The Cypher)“ pokazali su lakoću svoje jazz-mantre. Jean Baylor odmah je u drugoj temi nagovorila publiku pjevati zajedno s njom, što je, naravno, samo bila gesta vrhunskih svirača koji traže komunikaciju, a ne da samo fasciniraju majstorskom svirkom ili fenomenalnim dionicama tenor i alt saksofonista u „Tell Me a Story“.
Klavirski uvod u „Great Is Thy Faithfulness“ bio je znak da svatko iz postave dobiva svoj prostor, pa je čitav bend dolazio i odlazio s pozornice za vrijeme solističkih recitala, a i bubnjarski solo Marcusa, drugačiji od uobičajenih, došao je vrlo rano i uveo grupu u „Tenderly“. Skoro čitav drugi dio nastupa bio je posvećen baladama i gospelu u maestralnom duetu „Praise Song“ Jean Baylor i klavirista, ali čitave večeri Jean Baylor pokazala se jednom od najboljih pjevačica koje smo uopće čuli na festivalima.
Nakon „Only Believe“ ovacije publike dovele su ih na ležerni bis „Love Makes Me Swing“, kad je pjevanje publike pokazalo da su stekli nove prijatelje koji, ma koliko uzbudljivo sviraju, imaju volju za ljudskim kontaktom što njihov jazz predstavlja po mjerilima vodećih američkih pozornica. Oni su zaista na vrhu.
