Fabijan Šovagović neosporna je glumačka veličina koja je obilježila hrvatsku filmsku i dramsku umjetnost. U spomen na legendarnog glumca, početkom mjeseca, u njegovoj rodnoj Slavoniji održani su 16. Šovini dani. U Valpovu na okruglom stolu pod nazivom 'Šovo slavonske ravni' njegovi suvremenici, ljudi s kojima je radio i prijateljevao prisjetili su se ovog velikog glumca, koji je ostvario 120 televizijskih i filmskih uloga, a mnogi ga posebno pamte po ulogama u filmovima Sokol ga nije volio, Đuka Begović, televizijskoj seriji Prosjaci i sinovi....i mnogim drugima.

Neostvareni građevinac
Ladimirevcima se Fabijan uvijek vraćao, a Drago Skelac njegov dugogodišnji prijatelj iz školskih dana prisjetio se njihova mladalaštva. Upoznali su se u vlaku kojim su išli zajedno u građevinsku srednju školu u Osijeku. Bili su, tada, sirotanovići, kaže, i po obrazovanju i po ekonomskom statusu. Ipak, završili su srednju školu, a prijateljstvo održali sljedećih pedesetak godina - Faboš, kako smo ga mi zvali, je uvijek zbijao šale, i gotovo uvijek kasnio na vlak. Na jutarnji vlak, jer iako se probudio na prvi pjev pijetla, kako je govorio, morao je sačekati da kokoš snese jaje da ima što za pojesti, a navečer jer ga je odvukla neka predstava u kojoj je ili glumio ili je samo gledao, jer se tada već bavio amaterskim kazalištem. I, tada bi zakasnio, na onaj, zadnji noćni vlak, a kako nam je kasnije objasnio, prenoćio bi u garderobi kazališta pokriven kako je govorio svim onim krpama i zastavama koje su imali – ispričao je Drago Skelac, koji je za razliku Faboša, ostvario karijeru u struci - Fabijan je šest mjeseci radio kao pomoćnik gradilišta, no, shvatio je nakon tog iskustva, da ipak to nije za njega, te otišao u Zagreb i upisao Akademiju.

Sokol ga nije volio
Fabijan Šovagović je bio najveći i najbolji hrvatski glumac svih vremena, istaknuo je ugledni redatelj Branko Schmidt. A usto, za njega je uz, također velikog glumca Ivu Gregurevića, bio je i njegov najbolji prijatelj, čovjek s kojim je radio, kojem se divio i s kojim se družio. Iako je dva desetljeća mlađi od Šove, nikada se ta razlika, kazuje, nije osjećala, a upravo je Šovo zaslužan i što je dobio priliku da snimi svoj prvi, debitantski film – Sokol ga nije volio, naglašava Schmidt.
- Sedam godina igrala je predstava u Gavelli istog imena za koju je Fabijan napisao scenarij, a ja sam silno želio snimiti film. Već sam bio odustao od toga da ga privolim da prilagodimo scenarij, kadli je on u jednom trenutku, kazao, dobro – evo, ti snimi film. I dan danas ne znam zašto se naposljetku predomislio. Radili smo zajedno na scenariju, a potom ga i snimili. Prikazan je na Pulskom festivalu, a premijeru je imao u Vinkovcima. Odjeknuo je. Nažalost, za razliku od publike kojoj se svidio, kod tadašnjih vladajućih struktura, negativno. I nevjerojatno, upravo na premijeri, i ja i Šovo bili smo uhićeni jer, to je bio film u kojem je jedan od likova bio i ustaša koji nije oslikan onako kako je 'trebao' već kao mali čovjek sa svim svojim ljudskim osobinama, i strahovima. Bio je to film o Križnom putu, Bleiburgu, onako kako ga je Šovo doživio u mladosti. A taj informativni razgovor na koji smo privedeni, vjerujem, jedini u Hrvatskoj baš na premijeri, osvijestio je kod mene kakvu moć ima filma, jer predstava istog sadržaja igrala je već godinama bez ikakvih problema. Za Šovu je uhićenje bilo, pokazalo se, pogubnije. Vjerujem da je upravo taj događaj kumovao njegovu prvu moždanom udaru od kojeg se oporavio, no ipak je to bila jedna zlokobna prekretnica – ispričao je između ostaloga Schmidt, okupljenima Valpovčanima i Ladimirevčanima, kojima je snimanje Sokola, koje se odvijalo u njihovu kraju i u kojem su mnogi sudjelovali kao statisti uvijek iznimno drago sjećanje na njihovog sumještanina. 

- Šovo je svoju emotivnost skrivao iza šala, i mnogi ga poznaju kao pravog šaljivdžiju, no usto je bio vrhunski intelektualac što mnogi ne znaju. No imao sam priliku s njim doista provoditi mnogo vremena upravo u takvim razgovorima i promišljanjima. Mnogi su ga svrstavali na neke strane, ali on je prije svega je bio protivnik nasilja. Rat i svaki oblik nasilja bili su mu nezamislivi - opisuje Fabijana Šovagovića, Branko Schmidt i dodaje - Kada je počeo rat, u njegovoj Slavoniji, sjećam se, sastali smo se, a on me upitao što radim u Zagrebu i zašto ništa ne poduzimam. Sljedećeg dana, već sam bio kod šefova HRT-a i predložio im da mi dopuste snimanje dokumentarca s ratišta. Javio sam mu da odlazim u Osijek, a on je odlučno tada kazao da i on ide. Pokušao sam ga odgovoriti no nije htio raspravljati a kamoli odustati. Tako smo krenuli za Osijek. I taman kada se prihvatio govora usred osječkog HNK grunula je granata. Dok smo se mi ostali posakrivali, on je ostao uspravno stajati , u potpunom šoku. Uhvatio sam ga, otišli smo na sigurno, no upravo tu noć doživio je drugi moždani udar od kojeg se nikada nije uistinu uspio oporavio – sa sjetom i tugom prisjetio se Schmidt tih strahotnih dana rata, te nastavio – U spotu 'Ne dirajte mi ravnicu', mnogi zasigurno pamte Fabijanove suze, nažalost, nije ih morao glumiti, bile su prave, iskrene.

Crtice iz Fabijanova života redale su se na okruglom stolu, koji je vješto vodila Sandra Erak. Bio je tu i Pavo Tudik sa svojom recitacijom 'Fabošu za dušu', na pomalo zaboravljenom šokačkom dijalektu, koja je i uglazbljena, a ovoga puta sam autor odrecitirao ju je uz veliki aplauz nabijen emocijama. Ponukala je atmosfera i lokalnu glumicu amaterskog kazališta da spontano izvede kratki monolog iz Đuke Begovića, kao i župnika iz Koške da se prisjeti doprinosa Fabijana Šovagovića koje je sve iz ovog slavonskog kraja učinila ponosnima. Na okruglom stolu sudjelovao je i novinar i pisac Tomislav Šovagović, ujedno i pranećak Fabijana Šovagovića, koji je govorio o svojim sjećanjima na obitelj i striku Fabijana, iz svoje, tada dječje perspektive.

Rudnik Čvaraka 2
Upravo Tomislav Šovagović, u sklopu Šovinih dana održao je predstavljanje svoje knjige Rudnik čvaraka 2. Deset godina nakon prve – Rudnika čvaraka, sada je objavljen svojevrsni nastavak. Radi se o zbirci priča koje opisuju ljude i događaje iz Ladimirevačkog kraja. Autor se u njima često prisjeća Fabijana Šovagovića, svog djeda, Šovinog brata, kao i niza tadašnjih stanovnika Ladimirevaca. Dijelove iz priče, na promociji, održanoj u Ladimirevačkoj osnovnoj školi pročitao je, također Slavonac, glumac Živko Anočić, a začinili su je pjesmom tamburaši – Čuvari noći. Tomislav Šovagović, budući da osim slavonske krvi ima i one dalmatinske, a živi i radi u Zagrebu, u svojim djelima, progovara svim tim dijalektima i govorima, a uz Rudnike čvaraka, objavio je uspješnicu, također zbirku priča, Spremište Trešnjevka te niz drugih u izdanju Mozaik knjige.
- Fabijan Šovagović potekao je iz Ladimirevaca koje je neizmjerno volio i često im se vraćao, pripadao je Valpovu, Vinkovcima, Osijeku, cijeloj Slavoniji – kazao je Branko Schmidt, rođeni Osječanin i dodao - Šova je bio velik, najveći a svojim radom i talentom zadužio je cijelu Hrvatsku i zaslužio je da mu se oda počast na nacionalnoj razini...monografijom, festivalom, manifestacijom - 'Šovinim danima' koji će iz intimnog događanja prerasti u nacionalni praznik glume, umjetnosti, povijesti kojem će se nakloniti svi koji su ga znali, oni koji su ga poštovali kao i nove generacije umjetnika koje tek trebaju stasati i kojima može postati inspiracija – istaknuo je Branko Schmidt, koji će, kaže svaku takvu inicijativu objeručke podržati.
Ove, 16. po redu Šovine dane koji su se održali u godini kada se obilježava i 90 godina od njegova rođenja, organizirala je Udruga „Mladi poduzetnik“ iz Ladimirevaca, a pokrovitelji su bili Grad Valpovo, Osječko-baranjska županija i Turistička zajednica grada Valpova.