Drag kultura napokon je ušla u mainstream, i to na velika vrata. Od emisija poput "RuPaul's Drag Race" koja je doživjela brojne inačice i koju diljem svijeta prate milijuni, preko genijalne Netflixove serije "Pose", svijet se upoznaje s umjetnošću draga, ballrooma i voguea. Iza tih egzotičnih riječi koje tek ulaze u naše vokabulare, krije se dugačka i bogata povijest moćnog pokreta koji je izrastao iz borbe protiv rasizma, homofobije i diskriminacije, iz potrebe za prihvaćanjem, samopouzdanjem i ravnopravnošću.
Povijest "kulture balova" započinje još u Americi 19. stoljeća, kada su pripadnici tada još gotovo potpuno tajne i nepoznate LGBT zajednice započeli s organiziranjem "underground" kostimiranih balova. Dogodilo se to dijelom iz revolta protiv striktnih zakona protiv onoga što bismo danas nazvali rodnim izražavanjem ili zastarjelim pojmom transvestizma, a koji su osobama zabranjivali preoblačenje u odjeću suprotnog spola. Ti su balovi u sebi sadržavali i element natjecanja pa iako su takvi događaji bili, za razliku od tadašnjeg američkog društva, rasno tolerantni, ako ne i uključivi, nebijele osobe i posebice Afroamerikanci često su bivali zakinuti za nagrade i priznanja zajednice. Unatoč tome, a i brojnim opasnostima koje su prijetile LGBTQ+ zajednici tog vremena – od kojih su gubitak posla, ugleda i lišavanje slobode bili nažalost među blažim ishodima – kultura balova nastavila se rasti i razvijati tijekom čitavog 20. stoljeća. Pravi procvat u najteže diskriminiranim zajednicama Afro- i Latinoamerikanaca, koji su se povrh žestoke homofobije suočavali i s rasizmom, ballroom kultura doživjela je 1960-ih godina u siromašnim newyorškim četvrtima poput Harlema.
Tih su vremena, a nažalost dijelom i danas, pripadnici LGBTQ+ zajednice živjeli u veoma stvarnom riziku od beskućništva, siromaštva, i nasilja, protjerani na margine ako bi se za njihovu spolnu ili rodnu orijentaciju saznalo. Mladih bi se homoseksualaca ili transrodnih osoba obitelji odricale i izbacivale na ulicu, no usred te opasne društvene klime započela su nastajati sigurna mjesta, takozvane "kuće" ili "houses". Bili su to prostori u kojima su se članovi zajednice brinuli jedni o drugima i postajali neka vrsta odabranih obitelji. A kroz ballroom natjecanja koja su se organizirala između kuća, njihovi članovi mogli su izražavati svoju kreativnost, graditi samopouzdanje i slavu unutar zajednice. Do danas, na balovima razvile su se brojne natjecateljske kategorije, od plesa, poziranja, ljepote, pjevanja... Dio njih, pogotovo "realness" kategorije u kojima se ocjenjuje koliko određeni natjecatelj izgleda "stvarno" kao žena ili kao hetero muškarac nastao je upravo iz spomenutih opasnosti za LGBTQ+ osobe koje su izgledale kao da "ne pripadaju".
No, jedna od najpoznatijih kategorija je i vogue ples u svim svojim inačicama, koji je proslavila Madonna svojom pjesmom "Vogue", i koji je posljednjih godina uhvatio maha i u Hrvatskoj. Drag kulturu kod nas su popularizirali fenomenalni performeri iz House of Flamingo, u nastupima hrvatskih voguera već nekoliko godina možemo uživati na zagrebačkim i splitskim Povorkama ponosa, a oni su i zvijezde spota Pocket Palme. O vogueu i tko ga sve može plesati, porazgovarali smo i s jednim od naših prvih i najpoznatijih voguera, profesorom sa zagrebačkog FER-a, Borisom Vrdoljakom.
Mnogi su pripadnici ballroom kulture imali istu sudbinu, govori nam Vrdoljak, roditelji su ih izbacili, nisu imali velike prihode, vladala je atmosfera rasizma, transfobije i homofobije, a oni sami započinju stvarati svoje sigurne prostore i kroz sva ta natjecanja i druženja nastaje jedna zajednica. Na početku je stoga to bila baš značajka afroameričke i latinoameričke LGBTQ+ zajednice, ali poslije prelazi i na druge kontinente te se ballroom kultura s vremenom otvorila za sve.
– Na balovima su se tijekom godina razvile plesne kategorije, među kojima je i ples vogue, inspiriran poziranjima modela u časopisima poput Voguea, a koji se pretvaraju u pokrete. U Hrvatsku je vogue došao 2014. godine, kada je plesačica Vesna Grandeš organizirala radionice jednog poznatog voguera, Aviance Milana u Zagrebu. I ja sam bio na toj radionici, imao sam priliku i razgovarati s Avianceom. Iako sam do tada malo pratio tu scenu, nisam znao njezinu povijest, a drugačije je i zanimljivije kad vam to netko tko je bio na newyorškim balovima ispriča sve iz prve ruke. Nekoliko nas, među njima Zvonimir Arapović i Mateja Miković, zaista smo se zakačili na to, jako nam se svidjelo i počeli smo ići na edukacije u Berlin, Beč, Bratislavu i gledati svoje prve balove. Bilo mi je vrlo zanimljivo vidjeti jedan takav međunarodni vogue ball u Berlinu, sve te kategorije, dress codeove, ljude iz svih različitih zemalja koji su jako kreativni i jako, jako samopouzdani. Biti u takvom prostoru koji je siguran i prostor slobode bilo je fantastično iskustvo. Otkrio sam da kroz vogue mogu upoznati i istražiti svoju ženstvenu stranu, osjetiti nešto što si prije ne bih bio dopustio – kaže nam Vrdoljak.
U vogueu nema srama ni osuđivanja, kaže nam. Fantastičan je način za gradnju samopouzdanja, opuštanje i otkrivanje sebe. Prisutan je, naravno, natjecateljski duh, ali svi su jedni drugima podrška. Vogue je i dalje usko vezan uz LGBTQ+ zajednicu, ali pridružuje im se sve više heteroseksualnih cis žena i plesati ga zaista mogu svi. I kod nas se, otkriva nam Vrdoljak, gradi prava zajednica – na prvom balu imali su četiri kategorije, a sada već i po dvadeset! Radionice povremeno vodi i on, a redovito, u raznim studijima i u više hrvatskih gradova, plesači Valentina Pandžić, Zvonimir Arapović i Mateja Miković. Na najnoviju generaciju voguera među kojima u izvrsni Nina Štura, Bruna Trze, Antonio Čavarović i Ivan Lepej, možete baciti oko i u videospotu "Mene nema" Pocket Palme.
– Vogue je bila jedna jako prirodna odluka za naš spot. I sama pjesma je inspirirana Madonninim "Vogueom", ali ono što smo ovime zapravo htjeli postići je da vogue i sama ballroom kultura kao pokret dobiju svoj moment u hrvatskom mainstreamu. I sami kao pripadnici i podržavatelji LGBTQIA+ zajednice želimo nečime pridonijeti toj kulturi, a pogotovo kad se radi o nečemu za što su većinski zaslužne trans žene, koje su i dalje jedna od najpotlačenijih manjina – kazala nam je polovica tog synth-pop dua Anja Papa.
A želite li na svoje oči vidjeti kako to sve zaista izgleda, naćulite uši, jer u ožujku, otkrio nam je Boris Vrdoljak, nas u Zagrebu očekuje i novi bal - The Zodiac Kiki Ball.
Kuda vodi ovo Ludilo.