Najozloglašeniji pisac svih vremena i kontroverzna osoba, Donatien Alphons Francois, markiz de Sade, rođen je na današnji dan, 2. lipnja 1740. Umiješan u brojne ljubavne afere i seksualne orgije, de Sade je optuživan za protuprirodni blud, oskvrnjivanje crkvenih svetinja, sumnjičen je za ubojstvo i pokušaj trovanja, zbog čega je desetak puta zatvaran u Francuskoj i Italiji, te je jedva izbjegao giljotinu.
Njemački psihijatar Richard von Krafft-Ebing po njemu je nazvao - pojam koji označava sklonost prema uživanju u mučenju i ponižavanju drugog čovjeka zbog postizanja seksualnog zadovoljstva i užitka. Izraz sadist u svakodnevnom se govoru koristi i za osobu koju općenito usrećuje nevolja drugih ljudi.
Pohađao je jezuitski koledž u kojem su đaci bili javno šibani. Moguće da je tada bilo posijano sjeme njegove strasti prema nasilju i ponižavanju. Nakon toga je sudjelovao u sedmogodišnjem ratu kao konjanički časnik. Jedna od osnovnih teza njegove filozofije je da najsnažnije erotsko zadovoljstvo dolazi upravo iz iskustva surovosti i bola.
Živio je život pun skandala i bio je upleten u sodomiju, incest i brojne zlouporabe prostitutki. Sve su ga pariške prostitutke poznavale a njegovo ponašanje prema njima je bilo toliko nasilno i ponižavajuće da su one čak i odlazile policiji. Oni su pak pisali detaljne zapisnike te su ga stavili pod stalan nadzor. Iako su te žene bile navikle na svašta, ono na što ih je prisiljavao izbezumilo ih je – od polijevanja vrućim voskom, umetanja raznih predmeta u vaginu i anus, bičevanja. Zbog toga je nekoliko puta bio pritvoren i ispitivan. U njegovim orgijama puno je puta sudjelovala i njegova supruga.
U bijegu od policije De Sade odlazi u Italiju sa sobarom i Anom, sestrom svoje žene, koja je, dok je De Sade nije zaveo, živjela u strogoj religioznoj komuni. U Italiji, gdje je pobjegao, napisao je svoja dva najpoznatija erotska romana – Justine ili nesreća vrline i 120 dana Sodome koju je napisao na roli papira dugačkoj 12 metara.
Njegova literarna opsesija je svijet zla, uživanja u zlu, perverziji, morbidnosti, opakosti, ubijanju, klanju, najbesramnijem seksualnom činu, zlurado opisanom u svim mračnim potankostima. Zato njegovo djelo šokira, sablažnjuje, zato je proglašavano sotonskim i bilo spaljivano na lomačama. Tek sredinom ovog stoljeća pisci, filozofi, kritičari i psihijatri ozbiljnije će podvrgnuti analizi djelo Markiza de Sada. Markiz de Sade umro je prezren. Njegova se obitelj toliko sramila da mu na grob nije stavila ime.
Tvorac sadizma?Zar nije sadizam psihicki poremecaj?Skrabalo ,vidi se da si studirao na FPZ-u.