Na mjestu prvog groba Edgara Allana Poea ni jutros se nije pojavio čovjek koji je svakog 19. siječnja pjesniku nazdravljao bocom vrhunskog konjaka. Tradicija duga punih šezdeset godina prekinuta je prošle godine, a ponovni izostanak posjeta osnažio je teorije onih koji smatraju da je Poeov "nazdravljač" i sam preminuo.
Prva boca ispijena konjaka na pjesnikovu se grobu pojavila 19. siječnja 1949., na stotu godišnjicu Poeove smrti. Od tada se pojavljivala baš svake godine. Pratile su je obvezne tri ruže, a ponekad i kratka poruka. Upravo takvom porukom originalni je nazdravljač 1993. godine dao naslutiti da bi ga netko uskoro mogao zamijeniti. Napisao je jednostavno: "Baklja će biti predana". Šest godina nakon toga, uz ispijenu bocu pojavila se poruka nasljednika, koji se potpisuje kao "sin" i obavještava da je njegov prethodnik preminuo 1998. godine.
Komentirao i Super Bowl
Novi nazdravljač izazvao je kontroverze porukama koje su bile daleko od poetske sažetosti njegova prethodnika. Primjerice, 2001. godine u poruci je prognozirao rezultate Super Bowla, pritom parafrazirajući Poeove stihove! Usprkos neortodoksnom pristupu tradiciji, do prošle je godine redovito polagao bocu i ruže na grob velikog pjesnika.
Mit o Poeovu nazdravljaču godinama je golicao maštu javnosti. U nekoliko navrata razni su ljudi (među kojima je najuvjerljiviji bio umirovljeni povjesničar Sam Porpora) tvrdili da su upravo oni pokrenuli tradiciju na Poeovu grobu, no pravi identitet nazdravljača poznat je samo Jeffu Jeromeu, kustosu baltimoreskog Edgar Allan Poe Societyja, koji je dosljedan u čuvanju tajne.
Provalili na groblje
Tradicija je svake godine privlačila i sve više posjetitelja koji su, osim zbog odavanja počasti velikom pjesniku, dolazili u nadi da će baš oni prvi ugledati misterioznog nazdravljača. Zbog toga je 2006. godine skupina ljudi u noći provalila na groblje kako bi ga ulovila na djelu, ali nazdravljač ih je vješto izbjegao. Zadnju bocu ostavio je 2009. godine, na 200. godišnjicu rođenja Edgara Allana Poea.
Boca načeta konjaka i tri ruže tako su i same postale dijelom povijesti. Tradiciju je, doduše, pokušalo nastaviti nekoliko imitatora, ali Jeff Jerome tvrdi da ni jedan od njih nije pravi nazdravljač. Je li prvi nazdravljač želio prestati s nazdravljanjem na obljetnicu pjesnikova rođenja ili je tako odlučio njegov nasljednik, možda nikad nećemo znati. Jeff Jerome tvrdi da ne zna zašto je tradicija prekinuta, a mnogi pretpostavljaju da je nazdravljač i sam preminuo.
2009. je bila 150. godišnjica rodjenja, do 200. morat cemo jos malo pricekati