Akademik Stjepan Damjanović novi je predsjednik Matice hrvatske. Naslijedio je karizmatičnog Igora Zidića, koji je Maticu vodio puna tri mandata.
– Igor Zidić je i prije no što je postao predsjednikom Matice za Matičino članstvo bio karizmatična osoba. Uredio je prvih dvanaest brojeva Hrvatskoga tjednika (1971.), uređivao Matičino Kolo (1968. – 1971., 1991. – 1994.) i višestruko značajnu biblioteku toga časopisa, a nakon gašenja Matičina rada u Nakladnome zavodu Matice obavljao je uredničke poslove sve do 1989. (u početku bez mogućnosti da se potpisuje kao urednik). Izniman trag koji je ostavio kao povjesničar umjetnosti i pjesnik s pravom je uvećavao njegov ugled u našem kulturnom prostoru. Nemamo prostora da nabrojim što je učinio kao predsjednik Matice, ali će u njezinoj povijesti biti spominjan kao jedan od najuspješnijih predsjednika. Nije završio sve što je započeo, a to je posve normalno, pa nama koji ćemo voditi Maticu u idućem razdoblju ostaje da dalje radimo na velikim projektima (Stoljeća hrvatske književnosti, Povijest hrvatskoga naroda, biblioteke). Nemam revolucionarnih namjera, ali pokušat ću poraditi na jačanju veza između ogranaka i središnjice i ogranaka međusobno jer bi to moglo ojačati Matičin utjecaj i poboljšati kulturnu ponudu u malim sredinama u kojima bi se bez Matice malo toga na kulturnom planu događalo. Novih ideja neće nedostajati, ali moramo procijeniti što je ostvarivo – kaže Damjanović.
A kako Matica stoji s članstvom?
– Posljednjih godina primjetno raste broj članova. Važno je poraditi na disciplini ispunjavanja članskih obveza. To je uredno plaćanje nevelike članarine (150 kuna godišnje) i povremeno kupovanje Matičinih izdanja (koje nije određeno propisom, ali bi se moglo očekivati od onih koji razumiju naše poslanje). Matica nije u dugovima, ali njezina bi financijska moć morala biti primjetno veća da bi se mogli ostvarivati ambiciozniji programi – kaže Damjanović.
A kako ocjenjuje Matičino izdanje Pravopisa.
– Pravopis Matice hrvatske jedna je od najprodavanijih naših knjiga i ljudi su ga kupovali, kupuju ga i kupovat će ga. On nije dobio nikakvu podršku vlasti, kao što neki pravopisi jesu, ali to je stručno jako dobar pravopis potreban mnogima. Neću iskazivati navijačke strasti i praviti nepotrebne usporedbe, ali sam siguran da će Matičin pravopis doživjeti još mnoga izdanja – misli Damjanović.
A što je s projektom Povijesti Hrvata?
– Matičina financijska moć nije takva da može velike projekte završiti u primjerenom vremenu. Ipak, prilično sam siguran da ćemo najkasnije 2016. biti objavljeno svih sedam knjiga Povijesti Hrvata. Čitatelji će vidjeti kako hrvatsku povijest vidi srednji i mlađi naraštaj hrvatskih povjesničara. Bilo bi bolje da smo to napravili u tri, a ne u devet godina, ali radili smo kako diktiraju ne samo financijske nego i mogućnosti struke. Matica je i dalje u stanju okupljati ljude i stručnjake i to je njezina velika prednost – tvrdi Damjanović.
A kakve odnose ima s kolegicom s Filozofskog fakulteta i ministricom kulture Andreom Zlatar Violić?
– Na Filozofskom fakultetu radi velik broj nastavnika i nema mogućnosti da svatko sa svakim popije kavu. Tako ja nisam imao čast popiti kavu ni s profesoricom ni s ministricom Andreom Zlatar Violić. Ali nikada nismo bili ni u kakvom sukobu. Ne mislim da se u Matici možemo požaliti na to kako se njezino ministarstvo odnosilo prema našim programima. Kad to kažem, uzimam u obzir da živimo u siromašnoj zemlji koja malo izdvaja za kulturu. Žao mi je što nije došla ili poslala nekoga od svojih suradnika na našu Glavnu izbornu skupštinu, ali u sličnim prilikama prije uvijek bi nekoga poslala ili bi nam slala pisane poruke, koje sam doživljavao kao podršku radu Matice – veli Damjanović.
Zašto državni dužnosnici u širokom luku zaobilaze Maticu?
– Ne smije se generalizirati. Neću nikoga imenovati jer bih mogao nekoga preskočiti i biti nepravedan. Ima ih i koji su članovi Matice hrvatske. U cjelini gledano, vidljivo je da Matica nije mjesto na koje rado svraćaju visoki politički dužnosnici. Pitanje je koliko uopće idu na kulturne priredbe ako im to nije u “opisu posla”, a zatim kakve predrasude imaju o Matici i koliko se boje da im i najmanja veza s njom ne donese kakve negativne poene... Mislim da pogrešno procjenjuju. Mi smo nacionalna, a ne nacionalistička ustanova, ustanova koja ima velikih zasluga za hrvatski narod i nijedan hrvatski političar, ma kojega usmjerenja i svjetonazora bio, ne bi se od Matice trebao proračunato distancirati.
Isticati Matičin pravopis kao uspješan projekt je u najmanju ruku čudno. Hrvatska je imala izvrstan pravopis, koji bi u sljedećem izdanju konačno uveo potpuni red u jezik, a onda je Matica potpuno nepotrebno uvela svoj pravopis, opet otvorila neke teme koje su bile riješene i otvorila put sramotnom kukuriku pravopisu, koji je napravio potpuni kaos i kojeg su akademici (a i drugi stručnjaci) glatko odbili.