Kratki “Kratki izlet” Antuna Šoljana u novijoj povijesti hrvatske književnosti zauzeo je mjesto neupitne veličine. Opsegom nevelik, ali značenjem golem roman, prvi put tiskan 1965., a prethodno objavljivan u časopisu “Forum”, prometnuo se u glas cijeloga poslijeratnog naraštaja, primjer moderne egzistencijalističke proze posve drukčije od tada prevladavajuće socrealističke produkcije.
Naizgled nepretenciozna sadržaja: skupina mladih ljudi, povjesničara umjetnosti, novinara, fotografa, predvođena “ludim” Rokom, traga po tajanstvenim istarskim krajolicima za vrijednim starim freskama, roman je višeslojno djelo semantički razlistano i u smjeru (političke) alegorije, i proze potrage za identitetom, i filozofskoga promišljanja smisla života, povijesnoga kontinuiteta, tradicije, suvremenosti... Od svoje prve pojave “Kratki izlet” bezbroj je puta ponovno objavljen. Klasično djelo druge polovice 20. stoljeća dobilo je upravo još jedno izdanje u biblioteci “Klasici” (Mozaik knjiga, ur. Lidija Zozoli, pogovor Julijana Matanović).
