"Čovjekov je strah da će ga drugi vidjeti dok spava. O snu i o tom strahu pisao je Vladan Desnica u romanu Proljeća Ivana Galeba, kao o trenutku nezaštićenosti, nemogućnosti svjesnog suočavanja sa svijetom, jer: „lica spavajućih ne lažu: tek na njima vidimo pravu bijedu njihovih sopstvenik... Kad san izgladi našu lažnu krabuljsku nacerenost, kad poravna grimasu bora složenih u osmijeh, kad popusti grč hotimičnosti – kako li tad iz skrovitih dubina ispluta na lice prisna briga čovjekova, njegov rođeni udes ... Prisustvo nijemih dubina podsvijesti u kojima se biće spaja s praiskonskim, pomalo ispliva na površinu, i u nama budi neku jezu antidiluvijalne pustoši.“
Slikar Mitar Matić u svome se dosadašnjem radu bavio stanjima koje bismo nazvali graničnim situacijama percepcije. Tematski, bili su to brodovi na pučini, uglavnom u sutonu; formalno, riječ je bila o slikama satkanim od sitnih mrlja boje (što podsjeća na tradiciju divizionizma) koje u našoj predodžbi stvaraju prizor. I čvrsta značenja slika dodatno zamućena dvosmislenim nazivima, i čvrste konture prikazanih objekata izmicale su našem jednoznačnom poimanju. I ove slike bave se sličnom temom prikazujući ljude u trenutku spavanja. Naziv izložbe Prije skoka sugerira san (i polusan) kao razdoblje prelaska iz svjesnog u nesvjesno..."
Tako piše Feđa Gavrilović u katalogu izložbe Prije skoka Mitra Matića, koja se otvara u petak 30. ožujka u 20 sati u Galeriji Studentskog centra. Izložba ostaje otvorena do 14. travnja.
