Gotovo cijeli prolog predstave glumci izgovaraju cupkajući u ritmu trubača. Kakve veze s Kurlanima, imaginarnim selima cetinske krajine iz romana Mirka Božića, ima srpsko kolo? Itekako ima, jer gdje drugdje žilavo opstaju primitivni patrijarhalni stereotipi nego u glazbi koja i danas trešti i po vukojebinama i po gradskim ulicama iz mečki i džipova kurlanskih mačo đilkoša.
Isto tako, mnogo više nego što bismo željeli ovom ovdje našem, navodno 21. stoljeću, govori antologijsko i, da se ne zavaravamo, u zapuštenoj kulturi zaboravljeno Božićevo remek-djelo. Žene-strojevi za rađanje, žene na koje padaju i muške sramote, izrabljene, silovane. Ali i žene koje, svaka na svoj način, poput Gare (Anđela Ramljak), Perke (Helena Minić Matanić) i Anđelije (Lucija Šerbedžija), nose svoje križeve i čije pobune završavaju još većom nesrećom.
Preksinoćnja premijera ostvarena je u okviru već prepoznatljive estetike Senke Bulić u ambijentu Velikog pogona zagrebačke Tvornice kulture. Božićeva trilogija sažeta je u, za glumce i publiku, bespoštednih 130 minuta bez predaha, a vrhunac je prizor Velike Gospe u Sinju, orgije očaja, praznovjerja, pohlepe i požude. Uz minimalističku scenografiju, Tomislav Ćurković je predstavu snažno opečatio glazbom, osobito glavnom temom stilizirane naricaljke. Među glumicama karizmom, ali i zanatom koji uključuje i jasnu dikciju dominira Lucija Šerbedžija. Naime, nerazgovjetni izgovor glavna je prepreka uživanju u virtuozno ispisanom jezičnom i misaonom blagu Božićeva teksta. Dijelom se i zbog toga u muškoj polovici glumačkog seksteta, uz Franu Maškovića, istaknuo Jure Radnić do krajnosti iskorištenom fizikalnošću.
U konačnici, Senka Bulić režijom i adaptacijom, Vesna Đikanović dramatizacijom i cijela ekipa hotela Bulić obavili su velik, važan i hvalevrijedan posao uskrisivanja Božićeva teksta na pozornici.
pofukani opet ima proljev - ne zaboravi pustiti vodu!!