Opera HNK Split u srijedu će premijerno izvesti operu Giacoma Puccinija "Sestra Angelica". Izvedbom će ravnati maestro Jure Bučević, a redateljsku intervenciju potpisuje Jelena Bosančić. U naslovnoj ulozi Angelice nastupit će sopranistica Antonija Teskera dok će prvakinja, mezzosopranistica Terezija Kusanović, pjevati Kneginju.
"Sestra Angelica" praizvedena je u newyorškom Metropolitanu davne 1918. godine kao dio poznatog Puccinijeva "Triptiha". Jedna od specifičnosti ove lirske drame jest to što je to jedna od rijetkih opera koja za protagoniste ima samo ženske likove. Dominantno ženska opera sadrži i dvanaest malih uloga koje pjevaju mlade članice Zbora HNK Split.
Uoči premijerne koncertne izvedbe porazgovarali smo s nositeljicom naslovne uloge, sopranisticom Antonijom Teskerom, koja je u glazbene vode "ušla" u crkvi u Kaštel Starome gdje i danas živi.
– Ljubav prema glazbi još kao maloj djevojčici usadila mi je časna sestra koja je u crkvi vodila zbor i prepoznala da mogu pjevati solo. Brzo me je ubacila u soliste i s četrnaest godina upisala u Glazbenu školu "Josipa Hatzea" u Splitu. Fascinantni "dodir" s operom dogodio se kad sam čula grupu "Magazin" koji je sa sopranisticom Marijom Bubić Jaman snimila "Simpatiju". Kad sam je vidjela u prekrasnoj dugoj haljini i čula kako pjeva, znala sam da želim biti operna pjevačica. Upisala sam Umjetničku akademiju i paralelno honorarno pjevala u Zboru splitske kazališne nacionalne kuće. Kakve li slučajnosti! "Sestra Angelica" je opera u kojoj sam debitirala kao solistica prije trinaest godina u teatru, a sada pjevam naslovnu ulogu u njoj– kaže Teskera.
HNK Split je vaša matična kuća, jeste li poželjeli otići dalje?
Još uvijek ne. Možda zato što mi je ovdje lijepo i što se ne zamaram time hoću li nastupiti u nekom projektu u Zagrebu ili Rijeci. Svakako bih voljela pjevati u svim našim opernim kućama, ali još sam mlada i ima vremena za to. Prvi me je prepoznao maestro Ivan Repušić, koji me je prije trinaest godina angažirao kao solisticu. Bio je zadovoljan mojim vokalom, s dvadeset dvije godine dobila sam ulogu i otada je sve krenulo. Maestro Ivo Lipanović zaposlio me kao solisticu, a radila sam i s maestrom Voltolinijem, Nikšom Barezom i Jurom Bučevićem. U svakom životom razdoblju imala sam neku osobu koja mi je, uz roditelje koji su mi uvijek pružali svesrdnu potporu premda nisu imali nikakve veze za glazbom, pomogla da ostvarim ovo što jesam. U crkvi u Kaštel Starome časna sestra, na Umjetničkoj akademiji profesorice Sanja Vrekalo Erceg i Cynthia Hansell Bakić, u teatru maestro Ivo Lipanović koje me vrlo mladu angažirao kao solisticu. To mi je bila velika čast. Imam dobre kolege, atmosfera u splitskom teatru je odlična, a jako je bitno da u poslu, kako u Dalmaciji volimo reći, ne dobiješ "nož u leđa".
Pjevali ste u brojnim operama. Koja vam je bila najteža?
Svakako "Mala Floramye". Ne vokalno, nego psihički jer je to splitska opera od koje se uvijek puno očekuje i o kojoj svi sve znaju. Najteže je biti Mala Floramye u Splitu. To je činjenica. Vokalno su mi najteže bile uloga Leonore u "Trubaduru" i ova uloga Angelice. Budući da nastojim biti u formi, volim kad su probe česte i kad imam dovoljno vremena za kvalitetnu pripremu uloge.
Nastupali ste na Peristilu i u kazališnoj zgradi. Koja vam je od te dvije lokacije draža?
Peristil je sam po sebi čaroban i predivan, međutim svi mi volimo kontrolirane uvjete jer vani može primjerice puhati vjetar, a ljeti je posebno teško i naporno pjevati. Večeri su pretople, temperatura se često popne do trideset pa i više stupnjeva Celzijevih. Kostim mi bude kompletno mokar i još ako zbog uloge moram imati tešku šminku, po predstavi se zna izgubiti od dva do tri kilograma. Iako volim komociju i sportsku odjeću, kostimi mi nikada nisu problem, ali štikle jesu. Zato uvijek imam svoje cipelice s malom potpeticom.
Prepoznaju li vas ljudi na ulici, vodite li s obzirom na to da ste sopranistica neki poseban, zdrav život?
Kažu da sam jedna od jednostavnijih solistica jer često očekuju nepristupačnost i glamour. Vrlo sam jednostavna i vodim normalan život. Na sceni sam nešto potpuno drugo. Tamo sam lik kojeg tumačim. Inače treniram, idem na pilates koji mi godi jer pjevač se mora održavati. Nemojmo se lagati. Izgled je važan, ali ne smije utjecati na glas. Mišići su važni jer opera traje po dva, tri sata i pjevač mora biti u formi da bi iznio ulogu. Volim se šetati.U Kaštelima imamo predivnu šetnicu pa se svake večeri prošetam uz more najmanje sat vremena. Šetam se sama, tako se "praznim" od cijelog dana.
Koji biste lik voljeli otpjevati?
Nemam neku rolu za kojom patim. Međutim, moram naglasiti da više volim Puccinija nego Verdija. Jednostavno mi je draži zbog priče, zbog emocija koje izražava glazbom i u budućnosti se puno više vidim u Puccinijevim nego u Verdijevim djelima. Činjenica je da nijedan operni pjevač ne pokriva svaki fah i sve role jednako. Jednu će ulogu otpjevati izvrsno, a drugu lošije. Izvođače gledam kroz pojedine role.
Volite li uloge u kojima morate podosta i glumiti?
Kažu da sam na pozornici dobra glumica, mogu donijeti razne likove. No potrebno je vrijeme da bi se uloga pripremila i da se shvati što redatelj želi i traži. Glumački sam donijela gotovo svaki lik. Definitivno sam više scenski nego koncertni pjevač. To je nešto osobno. Zapravo sam povučena, ne volim eksponiranost i gluma mi pomaže da što bolje kreiram lik. To imaš ili nemaš. Osoba sam kod koje to treba prepoznati.
Kakva je uloga sestre Angelice?
Jedna od zahtjevnijih. Kako sam s Angelicom debitirala, mislim da sam sazrela da od male dođem do glavne uloge. Glazba je prekrasna, s tom rolom treba biti jako pažljiv. Koliko god je emotivna, moraš biti hladan i u svakom trenutku znati što radiš. Vokalno je zahtjevna, moraš biti prisutan kod svake fraze. Ova opera je trebala ići lani, međutim zbog pandemije dajemo je sada. Nekako mi je dobro došla godina dana da što više radim i bolje pripremim Angelicu. Treba vremena da uloga sjedne u tijelo koje je naš instrument. Smatram da sam bolja scenska, nego koncertna operna pjevačica. Bolje se snalazim kad se mogu kretati. Na nas može utjecati pretjerana režija, a danas se ide u ekstreme. Nisam za ekstreme koji su na štetu vokalne izvedbe.
Što spremate, brzo će i Splitsko ljeto?
Već se pomalo spremam i za nastupe na Splitskom ljetu. Čeka me glavna ženska uloga, Amelia u Verdijevu "Simonu Boccanegri", ponovno ću pjevati Liu u operi "Turandot" i Đulu u "Eru s onoga svijeta". Zadovoljna sam jer je opera najviše bila pogođena u pandemiji.
