Dramska prvakinja Snježana Sinovčić Šiškov nedavno je dobila nagradu za najbolju žensku ulogu na Danima hrvatskog filma, za ulogu u “Marku” Marka Šantića. Uvijek ističe da su joj podjednako dragi i teatar i film, a posebno joj znači što je ovih dana dobila je i bijenalnu nagradu ‘’Marko Fotez’’ za najbolje umjetničko ostvarenje u Drami HNK Split.
– Ponekad se ta nagrada ne dodjeljuje za pojedinačno ostvarenje, već najistaknutijem umjetniku za cjelokupan rad protekle dvije sezone. Drago mi je da sam uz takvo obrazloženje dobila “Foteza” jer uloge koje sam odigrala različitih su žanrova i redateljskih rukopisa. To su po važnosti u predstavi i bivanju na sceni objektivno veliki glumački izazovi koji su tražili posvećenost i promišljanje, a ja sam im dala svoj momentalni maksimum. Dosadašnji dobitnici “Foteza” bili su iznimni velikani hrvatskog glumišta pa nagradu nosim s odgovornošću i poniznošću spram same Kuće, spram umjetnika koji su je gradili prije mene, a i mladih, koji će je nastaviti graditi poslije mene – rekla nam je glumica koja je tijekom bogate umjetničke karijere primila je niz priznanja.
Kakve uloge volite, jake, emotivne, racionalne?
Volim dobre uloge! Onda više nije bitno je li hladna, emotivna, mala, velika, nije mi bitan ni žanr. U nekoliko navrata svoje sam replike štrihala toliko da bih lice svela na jednu ili dvije izgovorene rečenice pa iskoristila druga glumačka sredstva da napravim ulogu. Važno mi je imati materijal koji će me zaokupiti, gdje ću moći angažirati sav svoj kreativni potencijal. Naravno da je tekst bitan, ali jako mi je važan i autorski tim s redateljem na čelu, s projekcijama, pristupom, poetikom i estetikom. Volim se osjećati sukreatorom projekta u kojem sudjelujem, bez obzira na medij. I jako su mi važni direktni partneri, dobrog osjećaja za scenski prostor, vrijeme, ritam, za partnera, koji suvereno vladaju svojom ulogom. Takvi partneri i mene čine boljom.
U posljednje dvije sezone igrali ste četiri dramske premijere: “Usidrene”, “55 kvadrata”, “U malu je uša đava”, a s kolegom Trpimirom Jurkićem režirali i “Francuzicu”. Svaka od tih predstava je drugačiji projekt.
”Usidrene” Elvisa Bošnjaka u režiji Anastasije Jankovske zbog korone smo radili u nekoliko etapa. Iako se to činilo teškim, mislim da je vrijeme radilo za nas. To je moćan tekst antičke snage i težine, izvrsno napisanih lica i odnosa na specifičnom drveniškom jeziku. Radnja je smještena u šezdesete prošlog stoljeća i priča o životu otočana, poglavito žena. Igram Niku, koja nije dočekala povratak svoje ljubavi, britanskog pilota kojeg je upoznala u izbjeglištvu u El Shattu. “55 kvadrata” suvremena je drama Ivane Vuković koju je režirao Ivan Plazibat. Preko prosječne splitske obitelji i situacije u kojoj su se zbog apartmanizacije grada zatekli, vrlo suptilno minira omiljenu rečenicu ljudi koji kad dođu na rivu pogledaju u more, pa kažu: “Ko ovo more platit!” Split nije više grad s kartoline, biser Jadrana ni cvit Mediterana. U stanu od 55 kvadrata nađu se tri generacije, a Nataša koju igram silno se trudi izmiriti nepomirljivo, da bi se na kraju i ona predala i odustala. “U malu je uša đava” Tisje Kljaković Braić u režiji Marija Kovača postala je hit i prije premijere. To je niz crtica iz života njezine obitelji, koje je Tisja uhvatila svojim slikarskim okom i umjesto da ih naslika, napisala ih je. Igram baku Nevenku, koja je gotovo cijelo vrijeme na sceni, a zapravo je samo u jednoj nositelj scenskog zbivanja. Nije baš lako raditi takve uloge stvarnih ljudi. Uvijek je moguće da klizneš u imitaciju ili da gledatelji koji su poznavali osobu budu razočarani. “Francuzica” Ilije Zovka koju smo režirali Trpimir Jurkić i ja nastala je kao odgovor i snalaženje poslije prvog zatvaranja zbog korone. Trpimir i ja smo puno puta igrali zajedno, jako se dobro razumijemo, pa smo se odlučili i režirati taj komad jer je pisan od glumca i temelji se na glumačkoj igri. Ta predstava uvijek dira publiku, a osvojila je i puno nagrada. Žao mi je što je prošlo Splitsko ljeto nismo igrali u originalnom prostoru, na otvorenom.
U hit-predstavi “U malu je uša đava” glumite baku Tisje Kljaković Braić. Mnogi su nakon premijere tvrdili da je to vaša uloga života.
Da, čula sam. Ali čula sam to i za neke ranije uloge. Svakako mi je drago da sam svojom izvedbom pridonijela toliko popularnoj i gledanoj predstavi, ali osobno ne razmišljam na taj način. Kad bih tako mislila, vjerojatno bih se ostavila glume.
Stanje u splitskom teatru ponovno je turbulentno. Ravnateljica Drame dala je ostavku, šef Opere ima “faraonski” ugovor. Kako to komentirate?
Kad si obezglavljen, situacija je očajna. Ne zna se tko što radi, tko je odgovoran, tko donosi odluke. Posljedice nedavnih neodgovornih i nerazumljivih odluka već smo osjetili na svojim leđima. Moj generalni stav je da prljavo rublje ne treba vjetriti, treba ga oprati. Ali beskrajno me vrijeđa hipokrizija i bahatost. Sad progovaram u ime većine djelatnika HNK, ne samo umjetnika. I što misliti o umjetniku koji za svoj profesionalni uspon traži i treba poguranac politike. Nije li to otužno po njega samog? Pa on ne vjeruje u sebe i svoje sposobnosti. Kako da mu ja vjerujem? Ili je nestrpljiv i pohlepan, sebičan? Kako surađivati s takvom osobom, koja ne poštuje kolege, njihov rad, trud i postignuća? Nažalost, i Split je obezglavljen. Čekamo izbore, pa ćemo vidjeti...
Vodi li splitski hram kulture isključivo politika?
Ne bih rekla da netko svaki dan zivka intendanta i naređuje mu što da radi. Ali činjenica je da je on član stranke i postavljen od te iste stranke. Činjenica je i da je pokušao provoditi odluke koje bi išle na štetu teatra, a u korist njemu, članovima stranke, ili koalicijskim partnerima. Kad bismo saznali, mi smo reagirali i zaustavljali. Na neke odluke ja iz vlastitog stida nisam ni reagirala. Naravno da su se neke stvari, kao taj famozni ugovor, i provele.
Što biste u kazalištu voljeli igrati?
Nikad nisam na taj način razmišljala, pa ni sad. Čini mi se da bih se tako i urekla. Dok sam bila mlađa, znala sam koje uloge ne želim igrati. Ofeliju i Juliju. Doduše, nitko mi ih nije ni ponudio, ali prva uloga koju sam nakon Akademije dobila u HNK bila je Brešanova Omelija i ja sam je odbila, pa su me poslali na disciplinsku komisiju. Ne sjećam se više što je bilo. Znam samo da mi je to sve skupa bilo jako smiješno i da sam se osjećala fenomenalno i buntovno.
Trenutačno ste u Crnoj Gori, što snimate?
Snimam film “Živi i zdravi” Ivana Marinovića. Luda priča o crnogorskom vjenčanju od kojeg mladenka odustaje tri dana prije. Igram mladoženjinu majku uz fenomenalne glumce. Tihana Lazović igra mladenku, Goran Slavić mladoženju, a tu su još Momo Pićunović, Goran Bogdan, Mirjana Joković, Dejan Đonović i Nikola Ristanovski.
