Sarajevo je idućih osam dana regionalno pa i europsko središte filmske industrije. Na 19. Sarajevskom filmskom festivalu prikazat će se 241 film u jedanaest različitih programa, a za sinoćnje otvaranje izabran je film oskarovca Danisa Tanovića “Epizoda u životu berača željeza”, koji je postigao velik uspjeh na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu.
U kategoriji igranog filma za najbolje ostvarenje natjecat će devet naslova uključujući i “Obranu i zaštitu” redatelja Bobe Jelčića, ovogodišnjeg pobjednika filmskih festivala u Puli i Motovunu. Direktor SFF-a, Mirsad Purivatra vjeruje da će unatoč teškoj financijskoj situaciji i problemima, 19. SFF opravdati očekivanja brojnih filmofila koji su ovih dana došli u Sarajevo.
Što je specifičnost ovogodišnjeg SFF-a u odnosu na prošle?
Devetnaesti SFF smatramo vrlo značajnim jer ga radimo u godini u kojoj ni politički ni financijski BiH nije bila u idealnoj situaciji. Sve se to odrazilo na pripremu, otežano planiranje i realizaciju festivala. Odlučili smo ove godine učiniti sve da zadržimo status, kvalitetu i imidž festivala koji smo dosad imali. Zatvorenost u lokalne granice nešto je najgore što se može dogoditi kulturi pa i filmu. Ove godine pokrećemo “festivalsku terasu” kao mjesto na kojem ćemo imati više od petsto ljudi iz industrije. To je jedna golema mogućnost za razvoj kinematografije, koja je, kad je riječ o regiji, jedino u Hrvatskoj stala na zdrave noge. Ostale zemlje bivše Jugoslavije se dosta muče, a hrvatski audiovizualni centar napravio je znatne pomake u području zakonske regulative, financiranja i to se već osjeti na hrvatskom filmu.
SFF je ipak prije svega orijentiran prema regiji. Kako cijenite “ponudu” regionalnih filmova na ovogodišnjem festivalu?
Mi smo bili svjesni da će se ta regija širiti. To je nešto što je zdravo i dobro za svakog autora. Ta naša “regija” sada broji 20 zemalja, jer imamo vrlo zanimljiv trend da se mnoge zemlje žele priključiti tom našem prostoru. Neki kritičari i novinari kažu kako se treba vratiti “konceptu Pule”, ali ja mislim da su ta vremena prošla. Bivša Jugoslavija je daleko iza nas i bolje je da imamo jednu širu regiju koja prihvaća SFF i druge festivale kao mjesta na kojima žele prikazati svoje filmove. Mislim da veći izbor filmova i veća “regija” samo ohrabruje autore da rade bolje i kvalitetnije filmove. Što se tiče ex-Yu filma, problem je što još uglavnom ovisimo o inspiraciji ili talentu pojedinaca. Danis Tanović je ove godine sa samo 35 tisuća eura uspio osvojiti dva Srebrena medvjeda. Imamo Bobu Jelčića koji je napravio jedan vrlo “zatvoren” film, ali koji će sigurno postati klasik. Mi u ovoj regiji moramo ulagati u nove generacije i SFF želi biti platforma za to. Ne možemo živjeti od imena i tradicije, sjećati se “Bitke na Neretvi” Veljka Bulajića i drugih filmova i autora. Mi moramo stvarati nove vrijednosti. Svijet to traži i spreman je financijski podržati. Svi kažu Cannes ne voli istočnu Europu. To nije točno. Cannes bira najbolje filmove. Trebamo ih proizvoditi i oni će doći do Cannesa.
Emir Kusturica je živi dokaz da Cannes ne mrzi baš sve iz istočne Europe?
On je jedan od rijetkih koji je Cannes podržao na način koji baš nije uobičajen za druge autore. Festival u Cannesu ima svoje ljubimce i on je jedan od njih. O njemu ne želim puno govoriti, ali mogu reći da je Kusturica sigurno bio jedan od najtalentiranijih redatelja svoje generacije, ali da je, nažalost, završio kao neuspjeli političar. To je velika.
Kada govorite o razvoju SFF-a, čini se da imate velike ambicije. No, može li se i kako festival razvijati kada svake godine dobivate sve manje novca, a upitno je koliko Sarajevo kao grad može logistički i infrastrukturno pratiti takav razvoj?
Mislim da smo došli do granice. I 20. SFF morat će dati odgovore kuda ide ovaj festival. Već ove godine festival je prešao naše mogućnosti, ostvaren je “na mišiće” i ulazak BiH u Media program EU spasio je ovogodišnji SFF jer smo ocijenjeni među top 5 aplikanata. Bez tih grantova festival bi bio na samom rubu i pitanje je što bi bilo već iduće godine. Ovo je sada više pitanje za institucije vlasti, žele li oni unaprijediti dalje ovaj brend te da on idućih pet ili deset godina donese korist i filmskoj industriji i turizmu i imidžu ovog grada, države i cijele regije. Festival se dalje neće moći razvijati u ovakvim uvjetima. Sarajevo, primjerice, nema kongresni centar, što je standard na koji su navikli mediji i filmski profesionalci bilo gdje u svijetu.
