S instrumentima u rukama obišli su sve kontinente, svirali, primjerice, u Portugalu, Kini, Indiji, Australiji, Novom Zelandu..., održali gotovo četiri tisuće koncerata, a njihove melodije orile su se najpoznatijim koncertnim dvorana svijeta, poput bečkoga Musikvereina, londonskoga Royal Albert Halla, Carnegie Halla u New Yorku, Opera Housea u Sidneyu i madridskoga Teatro Reala, gdje ih je iz lože slušala i kraljica Sofia.
Koncerti za 20 tisuća ljudi
Sad se spremaju i za turneju po Južnoj Koreji, ali uvijek se, kažu, najradije vraćaju u hrvatsku metropolu. Oni su Zagrebački solisti i svoju veličanstvenu glazbenu povijest pišu od 1953. godine. Osnovani su tada u sklopu Radio Zagreba, a ove godine slave 65 godina od prvoga koncerta, održanoga u Bjelovaru. Za tu su veliku obljetnicu pripremili i niz nastupa kojima časte svoje sugrađane.
A te daleke 1953. godine Antonio Janigro, Stjepan Aranjoš i Ivo Vuljević doslovno su preko noći odlučili osnovati komorni ansambl čiji su članovi tijekom godina ostavili dubok trag u klasičnoj glazbi, kako kod nas tako i vani.
Od samog su se početka Zagrebački solisti profilirali kao sastav baroknog, klasicističkog, romantičkog, a ponekad i suvremenog repertoara, a uz slavne I Virtuosi Di Roma, najstariji su veći ansambl bez dirigenta u svijetu. Snimili su više od 80 nosača zvuka, a njihova je glazba i kulisa brojnih filmova i dokumentaraca, među kojima su i klasici poput serija “U registraturi” i “Kiklop”.
Ansambl trenutačno ima jedanaest članova, a s njima već osam godina nastupa i slavni violinist Sreten Krstić, koncertni majstor Münchenske filharmonije. Surađivali su s brojnim planetarno poznatim umjetnicima, poput proslavljenog irskog flautista Jamesa Galwaya, ali i hrvatskog violončelističkog dvojca 2CELLOS, s kojima su 2017. bili na europskoj turneji i svirali na koncertima na kojima ih je slušalo i do 20.000 ljudi.
Dobitnici su i brojnih priznanja, među kojima su i prva nagrada u Mar del Plati za album “Koncerti 18. stoljeća”, medalja UNESCO-a, Nagrada grada Zagreba, Porin za životno djelo...
– No, posebno smo ponosni na Orlando Grand Prix za osobite umjetničke doprinose u ostvarenju programa Dubrovačkih ljetnih igara – kaže violinist Krunoslav Marić, predsjednik Upravnog vijeća Zagrebačkih solista.
Sudjeluju na Igrama, dodaje, još od 1954., a ove će godine, na jubilarnom sedamdesetom izdanju, proslaviti svoj stoti nastup na manifestaciji. Tijekom Domovinskog rata održali su i sedamdesetak humanitarnih koncerata za opkoljeni i bombardirani Dubrovnik, ali i za stradale škole u Hrvatskoj. Nastupili su i na brojim svečanostima u čast predstavljanja nove hrvatske države.
– Obišli smo svijet, svirali ne samo u koncertnim dvoranama već i na planinama, brodovima, skijalištima, ali i po cijeloj Hrvatskoj, od Iloka, preko Žumberka, Čakovca... nema gdje nismo bili – ističe kontrabasist Mario Ivelja, koji je član Zagrebačkih solista punih 40 godina i ima najdulji staž u ansamblu.
– Nama ovo nije samo posao, već način života koji zahtjeva puno odricanja. Puno se puta dogodilo, primjerice, da se našem članu rodilo dijete dok smo mi svirali na drugom kraju svijeta, odlazili su ljudi i dan nakon svadbe na turneju, s obiteljskih ručkova na probe... – prisjeća se Ivelja te dodaje da se mora zaista voljeti glazba jer sam talent nije dovoljan. I upravo je to kriterij po kojem biraju članove.
Subotu na placu će pamtiti
– Iako nam se na audicije redovito prijavi velik broj talentiranih ljudi, uz kvalitetu, presudan je i karakter, odnosno volja i spremnost na odricanja. Mi smo kao jedna velika obitelj, a svatko ovdje ima neko zaduženje – objašnjava violončelist Smiljan Mrčela.
A u obitelji je i Saki Kodama, koja je na studij violine u Zagreb došla iz Japana, pa ostala u Solistima. Hrvatski joj nije problem, ovdje se udomaćila, a ima i sina Juru. U ansamblu su i violončelist Jasen Chelfi, violinisti Đana Kahriman, Mislav Pavlin, Davor Philips i Ivan Novinc te Hrvoje Philips i Marko Otmačić, koji sviraju violu. Sasvim im se slučajno pridružila i Marija Tonković, koja im je sada producentica.
– Prije tri godine radila sam na koncertu u Lisinskom na kojem su nastupili i Solisti. Upoznali smo se, dogovorili suradnju, i eto me – kaže Marija, bez koje bi, slažu se, članovi Ansambla bili izgubljeni.
Probe im ovise o nastupima, pa se zna dogoditi da vježbaju i po dva puta dnevno, ali i da su slobodni usred radnog tjedna. Subotu na Dolcu, gdje su početkom siječnja održali prvi koncert u sklopu obljetničkoga darivanja Zagrepčana, još će dugo pamtiti.
– Nas jedanaest, veliki instrumenti i gužva na placu. Kada smo došli, nismo znali kamo stati, ljudi su čudno gledali, a onda smo počeli svirati i svi su se skupili oko nas. Bilo je sjajno – prisjeća se Marić. Takvi su nastupi, dodaje, najjednostavniji način približavanja klasične glazbe ljudima koji o njoj možda imaju i predrasude.
– Da samo jednom slučajnom prolazniku udahnemo dašak te umjetnosti, učinili smo puno. U ovoj bi užurbanoj svakodnevici svatko trebao zastati i pustiti da ga glazba povede u neki drugi svijet – poručuju Zagrebački solisti, koji će besplatnim koncertima po gradu iznenađivati cijele godine. Lokacije tih nastupa još su tajna.
