Kako odmiču ovi teški dani u kojima se nad nama sklapaju zidovi naših domova, iz kojih kao da nema izlaska, i bombardiraju nas sve teži brojevi koronakrize, čini se kao da je sve teže pronaći neko štivo koje bi nas moglo odvući u neki drugi svijet, zaokupiti nam pažnju, a da nas pri tome dodatno ne optereti. Iz te i takve jednadžbe najlakše ispadaju trileri i (sve krvoločniji) krimići; povijesni romani odjednom se čine nevažnima, ljubići trivijalnima, za publicistiku nemamo koncentracije...
No, kada su knjige u pitanju, rješenje uvijek postoji. Obratite stoga pažnju na serijal Sedam sestara Lucinde Riley, čiji je peti nastavak “Mjesečeva sestra” (Egmont, biblioteka Puls, urednik Davor Uskoković, prijevod Jelena Pataki, 129 kuna) nedavno izašao. Da, svaki od tih romana može se podvesti pod zajednički nazivnik – ljubavni romani, ali oni su ipak drugačiji od svega ostalog na tržištu. Priča je to o šest žena koje su odrasle kao posvojena djeca bogatog i mudrog čovjeka. U trenutku njegove smrti svaka od njih dobiva pismo koje je vodi u potragu za njezinim korijenima. I baš tu počinju istinska uzbuđenja svakog od ovih romana, jer iza ljubavne priče kriju se nadasve zanimljive povijesne činjenice. Prvi roman tako priča o gradnji kip Krista Iskupitelja u Riju, drugi o praizvedbi Griegova glazbenog uprizorenja Ibsenova Peer Gynta, treća o povijesti Aboridžina... Različitije od ovog doista ne može.
A “Mjesečeva sestra” priča je koja u svojoj pozadini ima stradanja drevne zajednice Cigana iz Granade iz koje dolaze najveći plesači flamenka. Sa svake stranice ovog romana kao da se čuje udaranje nogama o pod, kao da odjekuju moćni taktovi gitara i zvuk kastanjeta. Priča ide sa škotskih visoravni u Španjolsku, Južnu Ameriku, New York..., vrijeme priče su stradanja u Španjolskom građanskom ratu na koji se nadovezao Drugi svjetski rat. Ukratko, radnja je dovoljno uzbudljiva i savršeno egzotična te doista nudi bijeg u roman koji vrijedi pročitati. I s nestrpljenjem čekati odgonetku o sedmoj sestri.
