– Ovo je izuzetno emocionalni trenutak i pitanje je treba li uz njega ikakav kritički komentar – kaže nam dr. Ješa Denegri, jedan od naših najjačih prosuditelja umjetnosti, zamoljen za ocjenu slavne avangardne slovenske umjetničke grupe OHO koja je u subotu dobila jednodnevni termin da bi se uz 40-godišnjicu prestanka svoga rada iznova predstavila zagrebačkoj publici.
Našoj je molbi u Muzeju suvremene umjetnosti doista prethodio trenutak visokih emocija: sjedokosi članovi OHO-a grlili su jedni druge pred kamerama fotoreportera i TV-snimatelja, nakon što se neki od njih nisu vidjeli desetljećima, a okupio ih je kolekcionar djela avangarde Marinko Sudac. Jaki slovenski intelektualci svoju su umjetničku mladost posvetili ideji drugačijoj od "službene" umjetnosti, umjetnosti štafelaja.
Pisci, slikari, performeri, istomišljenici – Marko Pogačnik, Iztok Geister Plamen i Marijan Ciglić, a kasnije Andraž i Tomaž Šalamun, Franci Zagoričnik, Milenko Matanović, David Nez... i brojni drugi uključujući i Dimitrija Rupela, Rudija Šeliga, Slavoja Žižeka – posvetili su se istraživanju jezika umjetnosti, artikulirajući ga jezikom konceptualne umjetnosti, performansa, vizualne i konkretne poezije, mail arta...
I kao što je u MSU naglasio Marko Pogačnik, posrijedi je bila vizija drugačijeg svijeta i neantropocentričnog pogleda na svijet. Važno je bilo vidjeti kako se umjetnost uklapa u životne procese i ima svoju konkretnu ulogu.