Ako se nešto mijenja nakon lanjske zamjene organizacijskog tima Subversive Festivala, onda je to jačanje filmskog programa. Subverzivci su od početka imali svoj filmski dio, izbor igranih i dokumentarnih filmova specifičnog karaktera, međutim taj je dio programa ostajao u sjeni vrlo dobrog debatnog i konferencijskog dijela koji uvijek obilježi drugi dio festivala. Otkako je taj dio preuzeo kritičar Dragan Rubeša, filmski dio Subversiva počinje djelovati kao pravi festival.
Tako je u nedjelju navečer program otvoren filmom "Taxi" Džafara Panahija, trećim dijelom njegove trilogije o ispitivanju granica bavljenja i preispitivanja iranskog društva filmom – ovdje u formi vožnje taksijem u koji karakteri iz raznih slojeva društva – zbog kojega se već godinama nalazi u kućnom pritvoru otvorenog tipa. U Panahijevu legalnom statusu stoji određeni dio njegove popularnosti na međunarodnim festivalima, ali ne može mu se poreći inovativnost, premda su teze često prilično didaktične.
Subverzivci se bave društveno kritičkim temama, ali filmovi iz dugometražne igrane konkurencije uglavnom su subverzivni i prema klasičnim oblicima naracije. Nekada je rezultat bolji: npr. u filmu "Eisenstein u Guanajuatu" u kojem britanski otkačenjak Peter Greenaway koristi vizualni jezik velikog ruskog majstora da bi pokazao priču o njegovu boravku u Meksiku i buđenju vlastite (homo)seksualnosti. A manje je umjetnički dojmljiv u tematski intrigatntnom, ali izvedbeno klimavom "Fortu Buchananu" Benjamina Crottyja o suprugama i homoseksualnim partnerima vojnika u Džibutiju.
>> Srećko Horvat i Igor Štiks pojasnili kome je to Varoufakis u Zagrebu pokazao srednji prst
Pozdrav za autora Arsena, nekada sjajnog i trazenog bubnjara...