U rano subotnje popodne prepun autobus krenuo je od Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu ka Štaglincu kraj Koprivnice, gdje su se na imanju umjetnice Vlaste Delimar održali deseti susreti performera koji su okupljenima predstavljali svoje najnovije radove, od kojih su mnogi posebno za tu prigodu nastali upravo u Štaglincu.
Zvijezde iz Banjaluke
U atmosferi obiteljskog izleta u prirodu, posjetitelji su sjedili na travi i družili se dok su se oko njih nizali performansi, otvoreni izvedbom domaćina Milana Božića, stalnog suradnika Vlaste Delimar. Glavna tema ovogodišnjih susreta u Štaglincu bila je ljubav, pa je i Božić sve okupljene pozvao na emocionalno otvaranje, predajući im štafetnu baklju uz zvukove pjesme "Ljubav za sve". Zagrepčanka Nikolina Butorac okupljene je ponudila užinom od cvjetova djeteline i kopra, koji se smatraju "receptom za ljubav", a svojim provokativnim i duhovitim nastupima posebno su se istaknule banjalučke gošće Mila Panić, Saša Tatić i Selma Selman, među čijim je izvedbama, primjerice, bilo čitanje pjesama Jelene Rozge i Seke Aleksić kao ozbiljne poezije, što je među okupljenima izazvalo salve smijeha.
Selma Selman, inače vrlo zanimljiva umjetnica koja kroz svoje radove tematizira vlastito romsko podrijetlo i predrasude s kojima se zbog njega susreće, prije Štaglinca je u muzeju u Koprivnici izvela svoj komad "Vi nemate pojma", kojeg je nekoliko dana ranije u sklopu Perforacija izvela i u Dubrovniku. Konfrontirajući potrebu za svrstavanjem manjina u stereotipne ladice, na publiku se izvikala: "Vi nemate pojma kako se ja sad osjećam! Vi nema te pojma tko sam ja, zašto sam ja sretna i nesretna..."
Protiv ravnodušnosti
Nakon što se noć počela nadvijati nad imanje Vlaste Delimar, a komarci požderali one koji su se zaboravili pripremiti za boravak u prirodi, posjetitelji su krenuli natrag u Zagreb, gdje se taman zahuktavao program festivala Perforacije. U dvorani MM centra nastupio je transrodni umjetnik Heather Cassils. Rođen kao žena, svoje je tijelo godinama tesao da liči na ono što se u društvu smatra mišičavom maskulinom figurom, razbijajući granice dihotomije muškoga i ženskoga. Jednakom silinom kao što je pristupio vlastitom fizičkom preobražaju, koji je uz strogu dijetu i korištene (čak i ilegalnih) hormona uključivao trening niza borilačkih vještina, u svojoj je predstavi napao tonu gline, mlateći ju nogama i rukama dok nije u potpunosti promijenila svoj izvorni oblik. Izvedba se događala u mrklom mraku, u kojem se samo na trenutke razlijevala svjetlost bljeskalice fotoaparata kojim je dokumentiran Cassilsov nastup. To je izazvalo začudan efekt vizualne retencije, gdje su obrisi sraza mišičavog tijela s nedefiniranom glinenom masom ostajali pred očima publike i nakon što bi trenutak bljeska prošao.
Nakon predstave, kompleks Studentskog centra preuzeli su regionalni performeri, predstavljajući videoradove, kinetičke instalacije i interaktivne performanse. Našla se tu ponovno i Nikolina Butorac, koja je od biljaka prikupljenih u Štaglincu Zagrepčanima poslužila svježi "čaj protiv ravnodušnosti" koji nas je krijepio do razlaza oko tri ujutro.
