U slučaju najnovijeg albuma benda The National, posebno dragog zagrebačkoj publici, kritičari su prestali spominjati usporedbe i njihove navodne uzore, što se vrtjelo godinama: od Joy Divisiona do Nicka Cavea (dok su ih neki hrabriji, ne baš potpuno bez vraga, opisivali i kao Coldplay za depresivce).
To znači da su The National nakon nešto više od deset godina postojanja, uporno gurajući svoju glazbenu priču i stil, uspjeli pokazati da, ako imaju referencije – onda su to sami sebi. U tom smislu “Trouble Will Find Me” još je jedan tipičan album benda, ali osim što bi bilo apsurdno prigovarati Nationalu da zvuči kao bilo koji album Nationala, to ipak ne bi do kraja bilo posve točno. Istina, The National su bend malih gesti, kada dožive promjene, njih mogu prepoznati tek najveći poklonici, ali upravo takvi i jesu ljubitelji Nationala: ili zainteresirani za svaki detalj benda ili nikakvi.
Takvi će, dakle, prepoznati nekoliko osnovnih obilježja novog albuma koji, za početak, ne udara toliko “na prvu” kao što je to prethodni album “High Violet” (2010.) pa i prethodni “The Boxer” (2007.). Privlačnost novog albuma je stidljivija, odnosno sporije dolazi do izražaja, kao i određene posebnosti: diskretna upotreba ritam-mašine na nekoliko mjesta, ali najupečatljivije u izvrsnoj “I Need My Girl”, sintetske podloge, harmonijski ženski vokali (u “Humiliation” gostuje Annie Erin Clark iz St. Vincenta), no, kao što je već rečeno, sve je toliko uklopljeno u stari National da teško zapravo možemo govoriti o promjeni zvuka. Ispada da su spomenuti noviteti “sitnice” kojima se bend više zabavljao dok je pustio da glavnu riječ vode prigušena melodijska pompoznost, prepoznatljivi ritmovi, zbog kojih određeni dijelovi albuma vuku asocijacije na pjesme “Apartment Story” ili “Bloodbuzz Ohio” (bez njihove snage), te zreli bariton i stihovi Matta Berningera koji, prešavši četrdesetu, “na zabavan način pjeva o smrti” i sumira sebe: “Imam samo dva osjećaja, brižni strah i smrtnu predanost, ne mogu postići ravnotežu”.
Ukratko, album je djelomično opterećen formulaičnim pjesmama i “deja vu” pjesmama, ali nakon više slušanja počinje nuditi više nego što biste isprva očekivali, posebno u svojoj drugoj polovini, gdje su na hrpi smještene i ponajbolje pjesme na albumu: “Slipped”, “I Need My Girl”, “Humiliation” i “Pink Rabbits”.
Ocjena: 4/5
Pjesme:
1. 1. I Should Live In Salt
2. Demons
3. Don’t Swallow The Cap
4. Fireproof
5. Sea Of Love
6. Heavenfaced
7. This Is The Last Time
8. Grace
9. Slipped
10. I Need My Girl
11. Humiliation
12. Pink Rabbits
13. Hard To Find
