Dobar program, filmska proizvodnja i edukacija mladih – formula je za uspjeh kojom se vodi direktor Mediteran Film Festivala iz Širokog Brijega Tomislav Topić.
Koliko je godina iza nas izgubljena, kako su to ranije prognozirali mnogi, kako za film tako i za filmske festivale?
Možemo reći da je pandemija koronavirusa zaustavila mnoge procese pa tako i produkciju filmova i filmske festivale. Produkcije su odgađale proizvodnju jer jednostavno nije bilo uvjeta za snimanje, a festivali su prelazili na online platforme, što je loše jer ne radi se samo o prikazivanju filmova nego i o druženju, upoznavanju ljudi iz filmskog sektora te uspostavljanju poslovnih odnosa za nove filmske projekte. Opet, s druge strane, pronalazili su se načini kako da se realiziraju i filmovi i festivali tako da mislim da ovo proteklo razdoblje nije potpuno izgubljeno.
Festivali su silom prilika postali hibridni, no i sami ste istaknuli da to ima i svoju pozitivnu stranu. MFF sada ima i svoju mrežu digitalnih posjetitelja?
To je bila viša sila ili možemo reći svako zlo za neko dobro. Online program, dakako, omogućio je cijelom svijetu uvid u naš program i to je što je dobro. Danas u normalnijim uvjetima održavanja festivala ne postoji razlog da i dalje ne nudimo gledateljima online program. Ipak, borba s virusom još traje. Kretanje ljudi još nije u potpunosti slobodno, a i nismo se riješili karantena, izolacija, distanci... Tako da taj online pristup MFF-u ima itekako prednosti.
Jeste li razmišljali o širenju natjecateljskog programa, formata serija i igranih filmova ili MFF ostaje isključivo festival dokumentarca?
Kad bi se stvorili produkcijski i infrastrukturni uvjeti, moglo bi se razmišljati o proširenju programa. S obzirom na to da se festival odvija u malom mjestu i njegovi su kapaciteti kakvi jesu, mi ostajemo u formi festivala dokumentaraca, što je dobro. Iza SFF-a najstariji smo festival u državi i imamo jedinstven program. Kako su sredstva u kulturi jako mala, uspjeh je održati ovo što smo stvarali dva desetljeća.
Dokumentarni film posljednjih se godina u Europi uvelike “vratio”, što je po vašem mišljenju razlog tomu? Jesi li ljudi danas spremniji suočiti se sa stvarnošću u kojoj žive?
Uvijek je dokumentarni film bio tu, posljednjih godina dobio je na popularnosti, s tim da je u njemu manje glamura i teško da će sustići popularnost igranog filma. Ali dokumentarni film kao filmsko djelo može biti bolji od igranog, u smislu teme kojom se bavi ili pak po načinu realizacije. Nekomercijalni filmovi, bilo dokumentarni ili igrani, uglavnom propituju društvenu zbilju, i a svatko neka se pronalazi u ponuđenim sadržajima. Dokumentarac ima svoju snagu u svakom pogledu i bez obzira na strukturu lakši je za realizaciju, tako da je njegova budućnost zagarantirana.
Kakve filmove gledamo ove godine na MFF-u? Kažete da će ove godine “doploviti najviše zastava u povijesti festivala”?
Kako nisam volio biti “sudac” ili kritičar zbog eventualne neobjektivnosti, uvijek bih se raspitivao kod žirija, koji je relevantan, kakav mu je program i uvijek smo dobivali pozitivne ocjene o njegovoj kvaliteti. Vjerujem da je tako i ove godine. U popratnim programima također smo nastojali obradovati publiku. Kad sam spominjao zastave, riječ je o tome da su se na festival prijavile gotovo sve mediteranske zemlje, a to samo govori o relevantnosti MFF-a.
Uvijek ste isticali da je jedan od najvećih uspjeha ovog festivala što uz prikazivanje i edukaciju u sklopu MFF škole njeguje i stvaranje, odnosno produkciju. Kakva je produkcija danas u Hercegovini i što ćemo gledati od domaćih autora?
Na početku sam rekao da je pandemija ugrozila proizvodnju u svijetu, ali i kod nas. Ipak smo uspjeli proizvesti jedan dokumentarac koji govori upravo o pandemiji u Hercegovini. Film će premijerno biti prikazan na SFF-u, a i kod nas. Riječ je o filmu “Zatvoreno” Tomislava Bubala i Zdenka Jurilja. Kratki dokumentarac koji je sniman u Hercegovini od prvog vala virusa pa do zadnjeg, kojem smo svjedočili prije tri mjeseca. Važno je da smo dokumentarno zabilježili i taj moment koji je Hercegovinu, kao i ostale, “zatvorio”.
Uz festival, koji uvelike pridonosi odgoju i razvoju filmske publike na ovim prostorima, danas, u sklopu Akademije likovnih umjetnosti, imamo i diplomski studij montaže i režije.
Drago mi je da je ALU u Širokom Brijegu pokrenula taj odjel. Nadam se da će svi od toga imati koristi. Mi smo dosta deficitarni kadrovima kad je riječ o filmskim zanimanjima. Akademija će sigurno, a imaju dobre predavače, stvoriti nekoliko autora kad je u pitanju režija ili kamera. Bez obzira na digitalni razvoj i mogućnosti, uvijek je važan čovjek, odnosno autor koji stvara. Bez ljudi nema ni filmova. Mi smo u svojoj festivalskoj školi, koja je tu već gotovo jedno desetljeće, uspjeli animirati mlade da se upišu na drugim filmskim akademijama na određene studije. Važno je to za budućnost kinematografije.
I ove godine mlade “uključujete” u stvaralaštvo u sklopu MFF filmskih radionica?
Riječ je o vrlo važnoj i kvalitetnoj radionici MFF School, koju radimo zajedno s američkim filmskim kampom za mlade Outside The Lens iz San Diega. Na njoj sudjeluju predavači, redatelji, koji su diplomirali na možda najprestižnijoj filmskoj akademiji na svijetu, na UCLA-u, Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu. Također, u školu dolaze mladi iz cijele regije, ali i iz Amerike. Ove godine škola je u punom formatu i rade na dva filma koja će se prikazati na zatvaranju MFF-a. Dosad su sa svojim filmovima pobjeđivali na festivalima mladih, a nadam se da će tako biti i s novim ostvarenjima. Škola je besplatna za polaznike i dva tjedna edukacije pravo je malo “bogatstvo” festivala.
