“Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na lađi, jer su mi ionako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu. Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka”, napisala je Vesna Parun u pjesmi “Kad bi se moglo otputovati”, koju je na mirogojskom ispraćaju velike pjesnikinje recitirao njezin prijatelj Branko Pejnović.
A na put prema Grohotama na Šolti, rodnom mjestu Vesnine majke Antice Mateljan Andreis, legendarnu pjesnikinju koja je umrla u ponedjeljak u Stubičkim Toplicama ispratilo je stotinjak poštovatelja i prvi ljudi hrvatske i zagrebačke kulture. Predsjednik Hrvatskog društva pisaca Velimir Visković istaknuo je da je sa stotinjak knjiga Vesna Parun autorica jednog od najimpresivinijih opusa hrvatske književnosti, ali i jedna od najzanimljivijih satiričara hrvatske tranzicije.
– U njezinim pjesmama reinkarnirani su Tin i A. B. Šimić – rekao je Visković. Uz predsjednika Društva hrvatskih književnika Borbena Vladovića, uime Razreda za književnost HAZU, od Vesne se oprostio i Ante Stamać rekavši da je koralj nestvarne ljepote vraćen moru beskonačnog duha.
– Draga Vesna, počivaj u miru – poručio je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, dok je ministar kulture Božo Biškupić istaknuo da je Vesna napisala neke od najljepših stihova hrvatske književnosti.
Izvan protokola, stihove o majci Desanke Maksimović uz lijes je recitirala beogradska glumica Mirjana Vukojčić. A lijes je potom na put do Splita ispraćen uz Dedićevu verziju Ujevićeve pjesme “Rastanak”. Na ispraćaju su bili i Mani Gotovac, Vesna Biga, Dorta Jagić, Jagoda Zamoda, Nedjeljko Fabrio, Anđelko Vuletić, Jakša Fiamengo...
Ostala je proza,ne?