Odnos prema filmskim autorima sramotan je i poražavajući – izjavio je predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja Antonio Nuić na početku okruglog stola o autorskim pravima na pulskom festivalu. Problem se ogleda u neisplaćivanju naknada za reprize na svim televizijama, u neriješenim pravima na filmove snimljene prije 1990. i nedostupnosti arhive HRT-a.
Dvostruki standardi
Hrvatski glazbenici putem ZAMP-a i drugih institucija imaju vrlo dobro riješene naknade za emitiranje njihovih djela.Surađujemo sa ZAMP-om, koristimo njihova iskustva, no to je problem koji se očito ne želi rješavati na široj razini. Nevjerojatno je da, kada je glazba u pitanju, televizije imaju sluha i plaćaju minuli rad, a kada su u pitanju audio-vizualni autori, koji su bliži funkciji televizije koja emitira sliku i ton, odnos je drugačiji. To se ne bi događalo da postoji neki dokument koji ih tjera na pristojno ponašanje prema autorima. Mislimo da treba postojati isti tretman glazbenika i filmaša.Glazbenicima je pomogao današnji predsjednik Josipović, a imali su i velikog prijatelja u Borislavu Škegri.
Imate li vi svoje pomagače u politici?
Svi političari nam govore da smo u pravu, ali djela nismo vidjeli. Izgleda da nemamo dovoljno utjecajne prijatelje pa nas valjda zato i ignoriraju, bez obzira na to što smo rastuća djelatnost u ovoj padajućoj državi.
Kako je moguće, kao što smo vidjeli i na okruglom stolu, da postoje potpuno različita tumačenja jesu li novi vlasnici nekadašnjih studija vlasnici i njihove filmske arhive ili nisu?
To je potpuno neshvatljiv misterij. Cijelo se vrijeme govori o nekom popisu koji bi trebao postojati u tom elaboratu o privatizaciji: jedna strana uporno ne može dobiti taj popis, a druga uporno tvrdi da on postoji, samo ga nitko ne pokazuje. Mi postavljamo pitanje jesu li ti filmovi stvarno vlasništvo Jadran filma i drugih kuća ili nisu? Ako nisu, čiji su? Druge, očito civiliziranije zemlje u trenutnu prelaska u novi sistem takve su filmove proglasile nacionalnom baštinom i tako su tretirani.
Koje sljedeće konkretne korake kanite poduzeti?
Radimo stalne pritiske prema Saboru i tijelima koja reguliraju ponašanja TV kuća, tražit ćemo da se promijeni ugovor između Vlade i HRT-a, zajedno s producentima donijet ćemo prijedlog ugovora kakav mislimo da bi bio pravedniji i na takve ćemo načine probati nešto promijeniti.
Ništa nije zauvijek
Nedavno ste završili snimanje filma „Srce mesara“. Jeste li za njega pokušali drukčije postaviti ugovore?
U dogovoru s HRT-om uspjeli smo promijeniti neke stvari koje su oni dosad nudili. Ugovor je potpisivao producent, pa ne mogu točno govoriti, ali znam da nismo dali prava zauvijek i za sve, stvoren je ravnopravniji koprodukcijski odnos nego što je bio dosad.
Ja želim zamp za učitelje, projektante, liječnike (stave ti, recimo, novo srce i plaćaš po sbakom otkucaju) itd. Dobiješ novac od države i poslije još rentu po gledanju.