Zašto smo nesretni kada imamo sve? Zašto smo usamljeni kad smo u društvu? Zašto ganjamo ideale i snove, a kada ih dostignemo, i dalje smo neispunjeni? Zašto uvijek želimo više, veće, bolje i nikada nismo zadovoljni onim što imamo?
Je li nas previše razmazio udoban život pa izmišljamo nevolje gdje nevolja nema? Kada sve svoje probleme stavimo pod zajednički nazivnik, shvaćamo da je ono što nas proganja – praznina.
Praznine u nama i praznine u društvu gutaju nas sve poput crnih rupa. Upravo se time bavi predstava, dakako nazvana “Praznine”, koja će svoju premijeru doživjeti večeras u zagrebačkom HNK.
Izvedba u tonskoj dvorani
– Počeli smo izvlačiti probleme koje muče nas, koje muče naše generacije i koji su za nas relevantni i nakon nekog vremena shvatile smo zapravo točno o čemu pričamo. Nismo to znali definirati na početku. Znali smo koji su pojedinačni problemi, ali na kraju se to objedinilo u ime praznine. Konstantno smo nezadovoljni svojim životom i neprestano gledamo kako je nekom drugom, mislimo da im je bolje, često se osjećamo kao da smo donijeli krivu odluku, da smo donijeli krive izbore, da smo trebali biti negdje drugdje, preispitujemo gdje bi naš život bio da smo napravili nešto drugo s njim. Cijelo naše društvo, taj konzumerizam koji ga obilježava, tjera nas da se stopimo s nekom idealnom slikom koju nam nameće što onda samo rezultira prazninom – kazala nam je kreativna producentica predstave Ana Marija Žužul.
Žužul je i umjetnička voditeljica i osnivačica Odeon Arta, organizacije koja teži propitivanju formi umjetnosti i interdisciplinarnosti. Kreativni tim Odeon Arta koji čine Ana Vučak Veljača, Dubravka Lelas, Morana Novosel i Kristina Kegljen za svoj se prvi projekt, u koprodukciji sa Školskom knjigom i HNK Zagreb, odlučio uhvatiti u koštac s prazninama i prikazati što nas to točno muči kroz spoj kazališta, filma, slike i glazbe.
Tri osobne ženske priče
Sama predstava odvit će se na sasvim neobičnom mjestu, u tonskoj dvorani HNK u koju stane pedesetak ljudi.
– Publika i izvođači nisu odvojeni, maknuli smo taj četvrti zid i publika je uronjena u događanje predstave. Mjesto događanja je korporativni event jedne neimenovane velike firme i sve je posloženo tako da publici izgleda kao da su zbilja na tom događaju – konobari ih služe pićima, a voditeljica najavljuje projekciju promo filma tvrtke. Izabrali smo takav događaj jer na njih moraš doći s nekom maskom i predstaviti se na neki način, želiš nešto iz toga dobiti ili ostaviti neki određeni dojam – objašnjava Žužul.
Odjednom iz situacije korporativne zabave počinju izranjati osobne priče troje likova koji su se slučajno našli na tom eventu. To su tri žene koje naizgled imaju jako različite živote, ali sve su nesretne, nezadovoljne nečim, osjećaju da im nešto nedostaje i, koliko god su različite, zapravo sve imaju isti problem – praznine. Kroz njihove životne priče vidimo kako u pokušaju da maskiramo svoje praznine izvanjskim stvarima ostajemo bez sustava vrijednosti, gubimo ljudski kontakt, ranjivost, otvorenost.
Osim neobične prostorne komponente i interakcije publike i glumaca, čitavu predstavu pratit će videoprojekcije i glazba.
Na četiri zida projicirat će se filmske scene snimljene posebno za ovu predstavu, a za taj videoart zaslužan je nagrađivani umjetnik Bojan Gagić. Vid Hribar je za sve scene i predstavu skladao i originalnu glazbu.
“Praznine” tako, unatoč svom imenu, postaju jedno puno iskustvo i potpun doživljaj. A tko zna, možda bar na jednu večer uspiju ispuniti i naše praznine.
Napokon jedno kazalisno djelo koje ne vristi sirovoscu, aktivizmom, degutantnoscu, prijezirom... Vratite kazalisnu scenu natrag u okrilje prave umjetnosti radeci predstave poput ove, koje imaju smisla i dusu,koje ostavljaju dojam i tjeraju na razmisljanje, i iscupajte ju iz ralja vulgarnog aktivizma.