Objaviti prvi roman i pronaći izdavača nije lako. Napisati prvijenac koji postane svjetski bestseler, bude objavljen u 55 zemalja, a Hollywood promptno kupi prava za ekranizaciju, scenarij je o kojem se rijetki usude sanjati. A sve to postići s jedva navršenom 21 godinom znanstvena je fantastika! Upravo se to se dogodilo Ceceliji Ahern, irskoj spisateljici, s njezinim prvim romanom P.S. volim te, poznatom i po ekranizaciji s Hillary Swank i Gerardom Butlerom. Nije se radilo samo o jednokratnom čudu.
Uspjeh je ponovila i s ostalim romanima u čijem su središtu nerijetko mlade žene pogođene gubitkom ili tragedijom, koje moraju pronaći sebe kako bi povratile kontrolu. Desetak godina kasnije, danas tridesetdvogodišnju Ceciliju Ahern često nazivaju kraljicom suvremenih bajki. Njezini romani prodani su u milijunima primjeraka u 46 zemalja svijeta, a okušala se i u drugim medijima pa je tako, između ostaloga, osmislila popularni američki sitcom Samantha Who? s Christinom Applegate u naslovnoj ulozi.
- Nisam odgajana tako da mislim da je cilj života postati milijunaš. Radila sam za vrijeme cijelog studija i naporno sam radila da si priuštim neke stvari. Problem jest što ja imam tu katoličku ili irsku krivnju - želim lijepe stvari i onda pomislim, o ne, trebam štedjeti, a onda mi opet prostruji kroz glavu - pa zbog čega štedim? - izjavila je svojedobno.
Sama Ahern imala je privilegiranog djetinjstvo kao kćerka Bertieja Aherna, poznatog političara i dugogodišnjeg irskog premijera. - Zbog te činjenice, svaki put kad nešto napravim ljudi ili misle najgore ili, još gluplje, misle sve najgore. Susrela sam ljude koje nisu htjeli kupiti moj prvijenac jer su mislili da sam ga objavila zahvaljujući ocu. Isto tako susrela sam ljude koji su kupili knjigu jer su veliki fanovi mojeg oca. Bilo bi glupo reći da mi nije pomoglo, pogotovo u Irskoj. No ako sam nešto naslijedila od oca, to je strast za posao.
Doduše, nikad ne mogu tako puno raditi kao on - izjavila je za britanske medije. Kao dijete političara navikla je živjeti pod lupom, a nervozu u javnim nastupima pokazuje tek kad je pitaju što misli o odredbi chick-lit autorice. Ne zato što misli, ponavlja u tim slučajevima, da se radi o žanru koji je sam po sebi loš, već zato što misli da je nepravedno žensko pismo tako ograničavati etiketama, što se muškarcima nikad ne radi, već se analizira tekst kao takav.
- Pišem ljudske priče. Pišem o ljudima. Ne polazim od stajališta da su ljudi produkt svojeg okruženje, već od stajališta da smo svi stvoreni od iste tvari - komentira Ahern i dodaje - pišem o emocijama - zaljubljivanju i odljubljivanju, pronalaženju onoga što želiš raditi, bez obzira gdje si i tko si. Život je ono što me inspirira, ljudski duh, ljudi koji su preživjeli i pronašli snagu u najtežim trenucima. I pišući nastojim balansirati humor i tugu jer se tako i sama nosim sa stvarnošću.
Formula kojom je oduševila svoje poklonike i u novom romanu.
