Kameni mol u Fažani imao bi što pričati tko se sve s njega otisnuo prema Brijunima. Bilo je tu hollywoodskih ljepotica, kraljica s ovih i onih strana svijeta, pisaca, uglednika, predsjednika, državnika... No što će kamen pričati kada to mogu ljudi? Iz prve ruke.
– Brodom sam vozio do Brijuna više od 50.000 puta. Pa još toliko natrag. Vozio sam i Sofiju Loren, Elizabeth Taylor, Richarda Burtona, pa i Tita. Pitao me on jednom: "Kapetane, možemo li se ukrcati?", a ja sam potvrdno klimnuo glavom pa ga prevezao – govori legendarni fažanski kapetan Blaž Piton (87).
Napojnicu ostavio samo Krleža
Sjedi u hladu, naručuje Cinar, gorki liker od artičoka, bez limuna i leda, pa pokazuje prema Brijunima.
– Ako je dužina ekvatora 21.600 nautičkih milja, ja sam više puta toliko tu preplovio na udaljenosti od samo 1,5 milja. Istina, nikad nisam oplovio svijet, ali na mojim su brodovima bile sve zastave svijeta. Vozili su i drugi, kapetan Špiro, Julio, Šime, Nikola, bilo je brodova... – dodaje kapetan.
Je li Sofija Loren ostavila napojnicu posadi?
– Nije! Ostavio bi, svaki put, Miroslav Krleža. Bio je gospodin, a sjećam se i da je kraj sebe uvijek, pa i na brodu, imao pero i tintu. Pisao sam poslije i sam, ali pjesme – dodaje.
Ima li koja vaša kapetanska pjesma o Fažani?
"Stara Fažana malo je misto, u njoj je ribara tristo. Ulice male, izlizanih groti, govoru da su nekad ribari hodili bosi, veslima su na more odili, uvik puno ribe lovili i kuntenti bili, u kumpaniji kantali i beštimali. Govoru da su nekada ribari puno pili da bi svaku ribu vinom zalili. Za ove današnje se to ne more reći, jer oni imaju velike brode, puno alata, instrumente i svaki za sebe na more gre, da ča više ribe ulovi. Ali, more je gladno, more je prazno, u njemu ni više ni ježa ni raka ni poznatog hlapa. Mižerija je to! Zora rudi, dan se budi, more mori, puno je soli. A stari ribar na svom licu bore gladi, priča priču kad su bili mladi..." – recitira kapetan Piton, inače i vlasnik desetak pomorskih patenata, koji je liniju Fažana – Brioni vozio od 1953. godine sve do 1990. godine.
Fažana je, kako znamo, mjesto srdela, ovdje su na svakom koraku, a još prije 130 godina imali su tvornicu.
Prva žena turizma Fažane, Melita Peroković, srdelu, ni danas – ne pušta iz ruku.
– Malu ribarsku akademiju Sardela prošle su u posljednja dva desetljeća tisuće turista. U mjestu je i svojevrsna Cesta sardela na kojoj u svakom ugostiteljskom objektu gosti jedu svježe sardele. I pržene, pohane, na savor, grill, slane, organiziramo čak i školu soljenja sardela, ali i na moderne načine od burgera, sardela na ražnjiću, sardela s tartufima, tacose od sardela, pašti, rižota, brudeta, focaccia... – govori Peroković, pa pokazuje na susjednu kuću:
– Na Piazzi Grande dvije su spojene kuće, koje su u vrijeme gusara tako građene, ne bi li stanovnici mogli pobjeći na prednji izlaz, stražnji izlaz, ali i između tih dviju kuća postoje prolazi. Pobjegli bi naši kako god! I naša je crkva svetoga Kuzme i Damijana posebna jer je na najnižoj visini, nema ni metar nadmorske visine. Župu koja je tik uz more vodi naš Ilija Jakovljević – dodaje gospođa Melita.
Fažanci kažu Brioni
Govore li oni, pitamo domaće, Brioni ili Brijuni? Ime su otoci promijenili u novijoj povijesti.
– Teško je pronaći Fažanca koji će reći Brijuni. Za nas su Brioni – govore domaći.
Pokazuju i na spomenik u centru.
– Eto, spomenik Mati Parlovu, ovdje je izgradio kuću, živio sa suprugom, odgojio djecu. A mi smo svjetskom boksačkom prvaku podigli spomenik prije nego susjedi u Puli. Kako nećemo.
Idemo na kupanje, tu su plaže divota, gdje god pogledaš, može se uskočiti u more!
Smrad koji pijani rade širi sa breona osjeti se do fažane i dalje