Vjetrom išibane, Neretvom okupane, nakon sat i pol veslanja uzvodno od Opuzena do Metkovića, na 10 km dugoj stazi, metkovske su Gusarice na trećem ženskom Maratonu lađa, održanom dva dana uoči velikog, puno poznatijeg muškog maratona, doveslale do mosta u Metkoviću. Iza njih stigle su Stablinke, opasna ekipa koja je lani pobijedila, a broncu su osvojile Metkovke. Ekipa Opuzena ostala je bez medalje, ali cure su također, brzoj Neretvi unatoč, doveslale do cilja i zaslužile pljesak. Iako umorne i bolnih mišića, presretne pobjednice kada su došle do daha svečano su objavile: “Dobro smo se razgibale, idemo plesati!”
– Prije su žene veslale u muškom maratonu, unazad tri godine su se odvojile. Posebnost njihove utrke je što veslaju uzvodno. Mi smo žene, sve lakše podnosimo, ali ja se ipak ne bi husudila okušati – kaže nam Katarina Ujdur, metkovska gradonačelnica, čekajući da se Gusarice presvuku i dođu proslaviti pobjedu. A ove godine bilo je iznimno teško, slaže se svih 12 lađarica okićenih zlatom. Neretva je bila brza, puhao je vjetar, a Stablinke se nisu lako predale.
– Ovo je bila jedna od težih utrka. Ekipa Stabline nas je čak pet puta pokušala prestići, mi smo svaki put morale dizati i zaveslaje i snagu. Nakon što smo njih odbile, i vjetar smo izdržale. Premda, iskreno, lakše je bilo boriti se s vjetrom nego izdržati pokušaje prestizanja – ispričala nam je Marijana Odak-Krstičević, nastavnica matematike, kojoj je ovo već 14. maraton. Prvi put sudjelovala je kao 20-godišnjakinja.
Nekima je ovo prva utrka
– Počela sam na velikom maratonu kao studentica u mješovitoj ekipi. U Gusaricama sam pet godina, od osnutka. Ovo nam je prva pobjeda!
Marija Ketini prvi je put na maratonu.
– U lađi “pucate”, ali ekipa vas nosi. Kada jedna kaže “hajmo”, idemo sve. Željela sam vidjeti svoje granice. Došla sam, trenirala, i evo, pobijedila – kaže 32-godišnja trgovačka putnica.
U ekipi su žene od 18 do 48 godina. Ima domaćica, umirovljenica, studentica, ljekarnica, nastavnica, glazbenica... Neke su iskusne lađarice, nekima je ovo prvi put.
– Puno smo trenirale i trudile se. Mi smo prava ekipa i ekipa smo ostale do kraja. To je tajna naše pobjede – tvrdi Ivana Brečić.
Veslaju zajedno Ana i Klara Marević, majka i kći.
– Ja sam počela prva, a Ana je došla za mnom. Obje smo već tri godine Gusarice – priča Klara. Muž i stariji sin također su veslači, članovi ekipe Veterana 4. gardijske brigade, a mlađi sin im je svima logistika i čeka da napuni 15 godina i počne veslati.
Ana, kojoj je 18 godina, također je počela s 15. Ima još jednu sestru koja je još mala da bi se aktivirala, ali sudeći po tome u kakvoj obitelji odrasta, nema sumnje da će i ona na Neretvu s veslom u rukama.
– U našoj se kući stalno razgovara o veslanju, a kada se nas pet vrati s treninga prava je otimačina za kupaonicu – kaže Ana koja se prva zaljubila u maraton i povukla cijelu obitelj. Domaćica je, kondiciju nabija brinući se o četvero djece i veslajući.
Otilija Šiljeg je 43-godišnja umirovljenica i prvi je put veslala maraton.
– Odlično sam, više zadovoljna nego umorna. Davna mi je bila želja prijaviti se za maraton – ističe Otilija, majka troje djece, koja je debi okrunila pobjedom.
Ankica Dugandžić ove se godine vratila u ekipu Gusarica iz Komina za koje je veslala zadnje dvije godine. Međutim, ta se ekipa raspala.
– Stare lađarice su se povukle, a mlade nisu bile zainteresirane. Ja sam se vratila Gusaricama. Ekipa me rado prihvatila nazad – kaže svestrana Ankica. Ima 39 godina, učiteljica je flaute, samohrana je majka, vozi bicikl, trči, pliva i u dobroj je formi.
Martina Nikolić sudjelovala je na dva muška i tri ženska maratona i znalački procjenjuje da je ženski puno teži.
– Puno je napornije ići uzvodno, iako je ruta kraća – kaže nam Martina, koja trenira i rukomet, pa ni ona nema problema s formom. S njom se slaže Željana Musulin, tajnica udruge Gusarica.
Upala kao zamjena
– Ja sam stara veslačica, na Neretvi sam 25 godina, a unazad 10 godina uključila sam se u Maraton lađa. Radim u ljekarni, imam sina od 20 godina. Sve se stiže, kućne obveze, ljekarna i veslanje. Može se kada se nešto želi. Teže je veslati od Opuzena do Metkovića, vidite da se muškarci ne usude – napola u šali kaže Željana.
– Želja za sudjelovanje bila je ogromna i imala sam je oduvijek, ali tek ove godine sam prvi put uzela veslo u ruke i odmah zlato – kaže 40-godišnja trgovkinja Danijela Soldo. Jedna od mlađih veslačica je 18-godišnja Huma Čolaković.
– Falilo im je veslačica, pozvali su me i nakon dva treninga odlučila sam postati dio ekipe – priča Huma koja nije slučajno pozvana. Aktivna je sportašica, članica Ženskog nogometnog kluba Neretva koji se ove sezone plasirao u prvu ligu. Dakle, Huma je i nogometna i veslačka prvakinja, čega god se uhvati dobro joj ide.
Brigita Bakić ima 19 godina, iz Slavonskog Broda je i jedina je kontinentalka na maratonu.
– Bavim se kajakom već devet godina, a ovo mi je prvi put da sam ušla u lađu. Jučer sam odradila prvi trening i danas natjecanja – iznenadila nas je. Uoči utrke odustala je jedna Gusarica, a Brigita je bila džoker, i to ne bilo kakav. Prije tjedan dana postala je prvakinja Hrvatske u kajaku na 1000 i 5000 metara, a što se tiče dizanja utega drži državni rekord u benchu!
– Jako je teško okupiti posadu i sastaviti ekipu za veslanje. Počeo sam trenirati 24 cure, za dvije lađe, a na kraju sam ostao “kratak” za jednu curu pa smo je zadnji dan tražili – otkriva Martino Krstičević, predsjednik Udruge Gusarice.
– Nemamo dovoljnu podršku. Degradirali su nas, izbacili iz muškog maratona i neki bi nas htjeli ukinuti, ali cure imaju vjeru i nema odustajanja – kaže Martino koji daje sve od sebe da se maraton održi, zajedno s Božom Deranjom iz SAD-a koji je udruzi kupio prostorije i Antom Soldom koji održava logistiku.
